Osobe starije dobi specifična su, osjetljiva i ranjiva skupina, a njihov se udio progresivno povećava. Zahvaljujući porastu općeg životnog standarda, unaprjeđenju zdravstvene zaštite te smanjenom prirodnom prirastu, produljio se životni vijek i sve je veći udio starijih osoba od 65 godina u cjelokupnoj populaciji. Postoje razlike u definiranju početka starosti. U zapadnim zemljama »starija dob« je najčešće povezana sa 60 ili 65 godina starosti, što je povezano s društveno konstruiranim konceptom koji se temelji na zakonskoj dobi umirovljenja. Podatci upozoravaju na trend starenja stanovništva kao dugogodišnji proces koji se događa u cijeloj Europi uključujući i Hrvatsku. U Hrvatskom zdravstvenom statističkom ljetopisu za 2015. godinu saznajemo da prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine, udio ljudi starijih od 65 godina u Hrvatskoj iznosi 17,7%. Prosječna starost hrvatskog stanovništva u proteklih 50 godina porasla je za gotovo 10 godina, a broj starijih od 65 godina po prvi je puta premašio broj mlađih od 14 godina, pri čemu je među starijom populacijom više žena, a među mlađom više muškaraca. U 2011. godini stanovništvo je bilo prosječno staro 41,7 godina (muškarci 39,9, a žene 43,4), što Hrvatsku svrstava među najstarije nacije Europe. Uočen je i porast vrlo visoke životne dobi, pa je, primjerice, udio stanovništva starijega od 80 godina prije dvije godine iznosio 3,9%, dok je 1953. iznosio samo 0,8%. Literatura navodi procjenu da će se ukupna svjetska populacija starijih od 60 godina udvostručiti s 542 milijuna u 1995. godini na 1,2 milijarde u 2025. godini. Postavlja se pitanje kako se pripremiti na ovakvu budućnost. Jedan od odgovora jest – znanstvenim i stručnim postignućima kojima će starenje i starost biti ugodnija, pokretljivija, samostalnija, tolerantnija, neopterećena bolešću, ravnodušnošću i nepovjerenjem, društveno bogatija i emotivno ispunjenija.

Iako su najčešće bolesti i stanja zbog kojih stariji ljudi traže medicinsku pomoć bolesti cirkulacijskog sustava, mišićno-koštane i vezivne bolesti, bolesti dišnog sustava, endokrinološke bolesti i bolesti prehrane i metabolizma, u starenju i starosti dermatologija zauzima značajno mjesto. Prvi razlog tomu je što sve navedene bolesti mogu za posljedicu imati niz simptoma i bolesti koje se očituju na koži. S druge strane, slika koju imamo o sebi, o vlastitom izgledu, izravno utječe na naše zdravlje. Moderni svijet nameće diktat mladosti i ljepote što izaziva psihološke posljedice svojevrsnog terora estetskih stavova da je prirodni proces starenja nepoželjan i da ga valja prikriti. Ovo potonje može voditi u socijalnu izolaciju, povlačenje u sebe, induciranje fobije od starenja pa sve do promjene ličnosti, što je kod nekih osoba dio snažne mentalne reakcije koje prate iskustvo starenja.

Dermatologija treće životne dobi, dermatologija starije dobi ili gerijatrijska dermatologija je dio dermatovenerologije koji zahtijeva istančan osjećaj i poseban psihološki pristup u radu s osobito osjetljivom populacijom pacijenata u zrelim godinama života od kojih većina, uz dermatološka stanja i bolesti, ima niz drugih zdravstvenih poteškoća. Ova grana dermatologije zahtijeva velika znanja iz područja interne medicine, imunologije, reumatologije, onkologije, ali i psihologije i psihijatrije. U mnogim temama u knjizi jasno se iskazuje nužnost interdisciplinarne suradnje i multidisciplinarnog pristupa, što je ujedno i jedini ispravan put cjelovitom pristupu našim bolesnicima, bez obzira na njihovu dob.

Onima koji potišteno, u sumrak života, dolaze moliti za pomoć u naše ordinacije i naše živote, svakodnevno treba pokazivati da starost nije otok okružen smrću.

Hvala svim kolegama koji rade i žive na taj način i koji su dali svoj veliki doprinos stvarajući našu Dermatologiju treće životne dobi.

Prof. dr. sc. Mirna Šitum