Tijekom posljednjih dvadesetak godina nerijetko se moglo čuti kako je nutricionizam znanost budućnosti, a da su nutricionisti profesija budućnosti. No, s jedne strane je potražnja za informacijama i strukom nutricionista, a s druge strane zaštita i regulativa te profesije. Ona je, naime, u Hrvatskoj u potpunosti neregulirana i nezaštićena. Danas se na internetskom prostoru, u pisanim i elektroničkim medijima mogu čuti i pročitati razne izjave koje daju imenovane i neimenovane osobe različitog stupnja obrazovanja, a bez formalnog obrazovanja na visokoškolskim ustanovama koje školuju prvostupnike i magistre nutricionizma. Još alarmantniji primjeri uključuju javno djelovanje, održavanje predavanja i savjetovanja o prehrani od strane tih istih osoba. Informacije i upute koje distribuiraju te osobe završavaju u moru nekontroliranih informacija sa, za sada, nemjerljivim posljedicama. 

Neki od najčešće viđenih primjera titula koje te osobe koriste predstavljajući se formalno educiranim nutricionistima su: „nutricionist“ (samoprozvani); „dijetetičar”, „stručnjak za prehranu”, „savjetnik za prehranu“, „analitičar prehrane“, „dijetolog”, „wellness trener”, „osobni trener i nutricionist”, „liječnik i nutricionist”, itd. Poseban je primjer termin “nutriciolog”, termin koji se uglavnom odnosi na osobe školovane za vrijeme bivše države (Jugoslavije) ili Rusije, i tadašnjeg visokoškolskog obrazovnog sustava. 

Struke koje interferiraju sa strukom nutricionista su: liječnici, kineziolozi, ljekarnici (farmaceuti), prehrambeni tehnolozi te medicinske sestre i farmaceutski tehničari. Nerijetko se ti stručnjaci aktivno angažiraju u poslovima za koje nisu formalno obrazovani, te provode razne djelatnosti formalnog nutricionističkog savjetovanja, što nije slučaj u ostalim zemljama s reguliranim sustavom i zaštićenim radom i struke nutricionista. U zemljama s uređenim sustavom legislative i zaštite struke, kao što su Sjedinjene Američke Države, postoji institut struke, koji se akronimom označava: „RD“ (Registered Dietitian) - „Registrirani Dijetetičar“ ili barem „CN“ (Certified Nutritionist) Certificirani Nutricionist. Iza tih titula stoje strukovna udruženja, visokoškolske ustanove, Ministarstvo zdravlja te napokon Zakonodavac – Država, te iza te titule stoji certifikacija i ozbiljno definirano obrazovanje. 

U Hrvatskoj zvanje „dijetetičar” nije regulirano, budući da ne postoji viša ili visokoškolska ustanova koja izobrazuje stručnjake za ovo zvanje. Tradicionalno se u hrvatskom zdravstvenom sustavu dijetetičarima smatraju stručnjaci poput diplomiranih inženjera prehrambene tehnologije, medicinskih sestara i nutricionista koji rade pri bolničkim kuhinjama, vode odjele prehrane u bolnici, ili pak planiraju prehranu u vrtićima. Time je još veća neusklađenost sustava i usporedba s iskustvima europskih zemalja i SAD-a, i ono zahtijeva pomniju raščlambu i regulaciju. 

U Hrvatskoj postoji nekoliko legalnih metoda, i visokoškolskih ustanova na kojima se može steći zvanje nutricionista. Studij za stjecanje sveučilišne diploma magistra nutricionizma traje nekoliko godina, a ostvaruje se upisom studija na jednoj od dvije visokoškolske ustanove: Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu ili Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku. Treća opcija je završetak poslijediplomskog doktorskog studija na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Primjerice, u SAD-u i, Velikoj Britaniji, registrirani dijetetičar je sastavni dio zdravstvenog sustava i sastavni dio tima medicinskog osoblja na odjelima bolnica. Unatoč, očito sve alarmantnijim epidemiološkim pokazateljima, naša država nema razrađen sustav i postavljenu strategiju o zapošljavanju magistara nutricionizma u sektoru javnog zdravstva, niti se nutricionisti formalno i praktično smatraju zdravstvenim djelatnicima. 

Savjetovanje o prehrani i dijetoterapija ozbiljne su profesionalne aktivnosti koje bi smjeli provoditi samo educirani stručnjaci na unaprijed definiranim visokoškolskim ustanovama; diplomirani nutricionisti: diplomirani inženjeri, smjera nutricionizma, ili po novome, magistri nutricionizma. Ti se stručnjaci trebaju kontinuirano educirati i stjecati znanja i vještine za posao savjetovanja o prehrani. 

Registrirano nutricionističko savjetovalište mogu imati samo nutricionisti sa završenim i točno definiranim akademskim zvanjem, a ozbiljan rad nutricionista profesionalca s pojedincima i skupinama, naročito s bolesnicima ne smije biti predmet rada i aktivnosti nereguliranih struka. 

Samoprozivanje nutricionistom bez pokrića u ozbiljnim državama povlači za sobom i određenu odgovornost pojedinca. Proziva li se u tako uređenim zemljama netko nutricionistom bez pokrića, taj čin povlači za sobom i određenu kaznenu odgovornost i vrlo visoke novčane kazne, zabranu obavljanja javnih aktivnosti, te kaznene posljedice. U Hrvatskoj je potrebno kroz statute, aktivnosti i aktove formalno registriranog strukovnog društva pažljivo definirati i formalizirati struku nutricionista, a onda i dijetetičara, njihovu ulogu, te djelatnosti i opseg djelovanja u javnosti, zdravstvenom sustavu, institucijama te gospodarstvu. 

Nenad Bratković