Primarna rezistencija tj. rezistencija u terapijski-naivnih osoba može uzrokovati neuspjeh liječenja i dio je obvezne pred-terapijske dijagnostičke obrade u Europi i SAD-u (ne i u Hrvatskoj). Temeljem rezultata SPREAD istraživanja koje je obuhvatilo 2793 ispitanika iz 20 Europskih zemalja u razdoblju od 2002-2005 g., prevalencija primarne rezistencije HIV-a u Europi procjenjuje se na 8.4%.

Rezultati prvog istraživanja prevalencije primarne rezistencije HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj objavljeno je 2012. g. Istraživanje je obuhvatilo 120 neliječenih HIV-om zaraženih osoba koje su uključene u kliničku skrb u Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje HIV/AIDS-a Ministarstva zdravlja R. Hrvatske u razdoblju od 2006. do 2008. g.

Mutacije povezane s rezistencijom na antiretrovirusne lijekove određene su metodom sekvenciranja pol regije genoma virusa a njihova biomedicinska značajnost analizirana je sukladno preporukama WHO-a iz 2009.g. („surveillance for drug resistance mutations“, SDRM). Prevalencija primarne rezistencije HIV-a u Hrvatskoj iznosi 22%. U većine ispitanika s primarnom rezistencijom otkrivene su SDRM koje se povezuju s rezistencijom na nukleozidne analoge inhibitore reverzne transkriptaze. U istraživanju je dokazana visoka prevalencije mutacije T215S, posebice u ispitanika (uglavnom iz MSM skupine) iz jednog od 8 transmisijskih klastera.

Obzirom na visoku prevalenciju primarne rezistencije HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj kao i na preporuke Europskih i svjetskih stručnih društava, prepoznata je potreba uvođenja analize primarne rezistencije prije započinjanja antiretrovirusnog liječenja i u Hrvatskoj.

Snježana Židovec Lepej, Ivana Grgić, Josip Begovac

Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb