Cilj Ocijeniti korisnost postupka za identifikaciju vrsta gljiva DNA analizom u forenzičkoj laboratorijskoj praksi.

Postupci Na 221 uzorku kliničko forenzičkog materijala (sušene gljive, ostaci hrane, sadržaj želuca, stolica, itd.) sekvencirali smo ITS2 područje nuklearne ribosomalne DNA (nrDNA) i usporedili dobivene sekvence s referentnim uzorcima prikupljenim iz genetske banke Nacionalnog centra za biotehnološke informacije (eng, National Center for Biotechnology Information GenBank). 57 uzoraka kliničkog materijala identificirali smo sporološki.

Rezultati Pozitivni rezultati sekvenciranja prikupljeni su za 152 uzorka (69%). Najveći postotak pozitivnih rezultata zabilježen je za sušene gljive (96%) i ostatke hrane (91%). Usporedbom s GenBank uzorcima, svi uzroci identificirani su barem na razini roda. Većina uzoraka identificirana je na razini vrste ili skupine blisko povezanih vrsta. Sporološka i molekularna identifikacija bile su konzistentne na razini vrste i roda kod 30% analiziranih uzoraka.

Zaključak Molekularna analiza omogućila je identifikaciju većeg broja vrsta nego sporološka metoda. Ova metoda pogodna je za korištenje u forenzičkim i genetičkim laboratorijima za analizu dokaznog materijala (sušene halucinogene gljive) te za analizu kliničkog materijala kao dopuna klasičnim analitičkim metodama.