Duboka mozgovna stimulacija kao terapija poremećaja pokreta postala je učestalije indicirana terapija nakon što je grupa neurologa i neurokirurga iz Grenobla 1993. godine objavila rad o uspješnom smanjenju simptoma Parkisonove bolesti uporabom električne stimulacije subtalamičke jezgre.
BDNF (Brain-derived neurotrophic factor) ima ulogu u neurogenezi i neuroplastičnosti, a smatra se da je bitan u patogenezi različitih neuropsihijatrijskih poremećaja.
Liječenje svih faza bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP) se u prvom redu provodi stabilizatorima raspoloženja, ali mnogi pacijenti pokazuju rezistenciju prema njima ili su netolerantni na nuspojave. Obzirom na podatke o efikasnosti i sigurnosti iz kliničkih studija, aripiprazol treba smatrati lijekom prvog izbora u liječenju manične ili miješane epizode bipolarnog poremećaja, bilo da se ...
Knjiga Histerija, Darka Marčinka, Vlaste Rudan i suradnika, prati istovremeni skup održan 24. i 25. veljače 2017. u Zagrebu. Urednici su ponovno okupili prokušanu ekipu dosadašnjih suradnika (Vedran Bilić, Stanislav Matačić, Sanja Borovečki Jakovljev, Mirela Vlastelica), uz jednog "gosta" (Goran Arbanas) te su zajedno s njima "zaokružili" današnje shvaćanje histerije.
Na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu od 14. do 16. listopada 2016. godine, Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske organizirala je svoj, treći po redu, kongres koji je okupio 200-injak zainteresiranih studenata.
Ozljede glave u dječjoj i adolescentskoj dobi povezane su s psihijatrijskim poremećajima te nizom poteškoća i ograničenja kasnije u životu, prema istraživanju objavljenom u PLOS Medicine.
Genetska varijabilnost u dopaminergičkim DRD1, DRD2, DRD3 i COMT genima nije povezana sa simptomima shizofrenije i odgovorom na terapiju kod pacijenata sa shizofrenijom.
Shizofrenija je bolest koja može uzrokovati visok stupanj onesposobljenja te utječe na različite aspekte života pacijenta. Teret je pacijentima, njihovim obiteljima, a značajan je problem i za zdravstveni sustav.
Bolesnici s Munchausenovim sindromom rijetko priznaju da su "izmislili" ili sami izazvali svoje medicinske ili emocionalne probleme. Kada ih se s time suoči, naljute se ili odlučuju o prestanku liječenja kod nadležnog liječnika ili u toj ustanovi, odlaze, prijete tužbama ili fizičkim napadom.
Bolesnici s Munchausenovim sindromom izmišljaju, simuliraju, induciraju ili agraviraju simptome ili si nanose bolne, nekad i po život opasne ozljede, zahtijevaju rizične operacije, prepravljaju laboratorijske nalaze. Osobe s tim poremećajem često su inteligentne i domišljate, imaju zavidno znanje o bolestima, simptomima, informirani su o medicinskim postupcima i načinima liječenja.
