Prema procjenama IDF-a iz 2012.godine, 371 miljun ljudi boluje od dijabetesa, od čega polovina nije niti svjesna bolesti. ⁽¹⁾ Dodatno, prevalencija dijabetesa je u globalnom porastu, sa očekivanjima od pola miljarde oboljelih do 2030. godine⁽²⁾. Liječenje dijabetesa samokontrolom, pravilnom prehranom, redovitom fizičkom aktivnošću i prikladnom terapijom je usmjereno ka redukciji nastanka mikro i makrovaskularnih komplikacija.

Samokontrola glikemije izuzetno je važna

Prema rezultatima DCCT studije, kod bolesnika sa češćom samokontrolom uz intenzivirani tip liječenja u usporedbi s konvencionalnim metodama liječenja, postignuta je bolja kontrola glikemije i redukcija rizika za razvoj komplikacija bolesti; rizik novonastale retinopatije za 76%, a rizik napredovanja postojeće retinopatije za 54 %.

Važnost samokontrole glikemije je vrlo jasno dokazana na populaciji bolesnika sa tipom 1 bolesti.

Naime, prema rezultatima DCCT studije, kod bolesnika sa češćom samokontrolom uz intenzivirani tip liječenja u usporedbi s konvencionalnim metodama liječenja, postignuta je bolja kontrola glikemije i redukcija rizika za razvoj komplikacija bolesti; rizik novonastale retinopatije za 76%, a rizik napredovanja postojeće retinopatije za 54 %.⁽³⁾

Nastavak praćenja bolesnika DCCT studije na intenziviranoj terapiji kroz prosječno vrijeme od 17 godina, prikazano kroz rezultate ”Epidemiology of Diabetes interventions and complications study” je ukazalo na značajnu redukciju makrovaskularnih incidenata. ⁽⁴⁾

Koliko je samokontrola bitna, neovisno o tipu liječenja inzulinom, dokazano je kroz ”Exchange Clinic Registry” na pedijatrijskoj populaciji do 18 godina, kojom je definirana jasna veza između frekvencije mjerenja u samokontroli i nalaza HbA1c.

Učestalo mjerenje glikemije

Uloga samokontrole u korelaciji s nalazom Hba1c kod bolesnika s tipom 2 bolesti, bez obzira na kontroverze u vezi ukupnog troška, se u konačnosti pokazala statistički značajnom i time opravdala pitanje eventualnog troška samokontrole u komparaciji sa konačnim troškom liječenja komplikacija.

Bez obzira, međutim, na jasne dokaze u važnosti samokontrole, učestalost svakodnevnih dnevnih (39 %) i rutinskih (67%) mjerenja glikemije je niska sudeći po rezultatima dansko-britanskog istraživanja s tipom 1 bolesti  ⁽⁷⁾

Uloga samokontrole u korelaciji s nalazom Hba1c kod bolesnika s tipom 2 bolesti, bez obzira na kontroverze u vezi ukupnog troška, se u konačnosti pokazala statistički značajnom i time opravdala pitanje eventualnog troška samokontrole u komparaciji sa konačnim troškom liječenja komplikacija (US cost effectivness studija).

Prema važećim ADA preporukama opravdano je često mjerenje glikemije kod bolesnika s čestim aplikacijama inzulina i inzulinske pumpe, ali i kod bolesnika liječenih peroralnom terapijom radi bolje prilagodbe doze lijeka, odnosno kao korektivni faktor u promjeni navika bolesnika i prilagodbi terapije. 

Kvaliteta glukometara od velikog je značaja

Važnost kvalitete glukometara je dodatno veća obzirom da su usko vezani sa kalibracijom aparata za kontinuirano mjerenje glikemije, razvijenih radi detekcije hipoglikemija i hiperglikemija i osobito klinički važnih (ADA 2013) u redukciji HbA1c kod bolesnika starijih od 25 godina na intenziviranoj terapiji inzulinom.

Evolucija standarda točnosti glukometara

Novi i stroži kriteriji točnosti isključuju ili znatno smanjuju mogućnost pogrešnog kliničkog postupanja, ponajprije pri niskim vrijednostima GUP-a kod bolesnika na terapiji inzulinom.

Koncept točnosti glukometara temelji se na blizini prosječnog očitanja prema referentnoj vrijednosti (reference value). Standardi točnosti mijenjali su se kroz godine. Prvi prihvaćeni ADA standardi datiraju još iz 1987. godine. Kasnije su zamijenjeni sa ISO standardima, koji univerzalno vrijede i danas, a zadnju reviziju doživjeli su 2013. godine. Sukladno navedenom, točnim glukometrom se smatra onaj kojem se 99 % rezultata nalazi unutar zadanih granica pogreške kada se vrijednosti usporede sa laboratorijskim mjerenjem. Dozvoljeno odstupanje iznosi ±15% kod očitanja pri koncentracijama GUP-a višim od 5,6 mmol/L, dok je za koncentraciju GUP-a manju od 5,6 mmol/L dozvoljeno odstupanje 0,8 mmol/L od referentne vrijednosti. Sva mjerenja moraju biti provedena i potvrđena u 3 različite proizvodne serije.

Novi i stroži kriteriji točnosti isključuju ili znatno smanjuju mogućnost pogrešnog kliničkog postupanja, ponajprije pri niskim vrijednostima GUP-a kod bolesnika na terapiji inzulinom, što znači da se znatno smanjuje rizik nastanka neželjenih kliničkih posljedica, od kojih neke mogu biti i fatalne (npr. hipoglikemija zbog pogrešnog doziranja inzulina).

Jednostavnost rukovanja glukometrom presudna je za zadovoljstvo pacijenata

Prilikom odabira i preporuke glukometra, osim o točnosti i preciznosti, potrebno je voditi računa da korisnici budu zadovoljni karakteristikama uređaja. Ponajprije se to odnosi na jednostavnost rukovanja, praktičan i funkcionalan dizajn, veličinu memorije ili mogućnost analize rezultata mjerenja putem računala. Jednako tako, pacijentima je potrebno jasno skrenuti pozornost kako ispravno mjeriti GUP počevši od pranja i sušenja ruku, do izbjegavanja vlažnog okruženja, visokih temperatura, premalog ili prevelikog uzorka (kapljice krvi).

Zaključak

DCCT studija nedvojbeno je pokazala važnost samokontrole u liječenju dijabetesa tipa 1 s ciljem redukcije komplikacija, dok neke analize troškova i koristi podržavaju redovite samokontrole i kod dijabetesa tipa 2. Samim time naglašena je važnost točnosti i standardiziranosti glukometara.

Nove mjere imat će nedvojbeno financijske posljedice na proizvođače obzirom na više tehnološke zahtjeve, ali jednako tako i na zdravstveni sustav gdje se češćim samokontrolama očekuju znatne uštede zbog prevencije nastanka mikro i makrovaskularnih komplikacija.

Petra Šulentić, dr. med., specijalist interne medicine

KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za internu medicinu,

Zavod za endokrinologiju, dijabetologiju, bolesti metabolizma ”Mladen Sekso”

Literatura

1. international diabetes Federation, IDF Diabetes Atlas, 2012 Update, Brussels, Belgium, 2012.
2. international diabetes Federation, diabetes atlas. The Global Burden. available at: http://www.idf.org/diabetesatlas/5e/the- global-burden (accessed March 7, 2013).
3. The diabetes control and complications Trial Research Group, The effect of intensive treatment of diabetes on the development and progression of long-term complications in insulin-dependent diabetes mellitus, N Engl J Med, 1993;329:977–86
4. The diabetes control and complications Trial/Epidemiology of diabetes interventions and complications (dccT/Edic) Study Research Group, Nathan dM, cleary Pa, et al., intensive diabetes treatment and cardiovascular disease in patients with type 1 diabetes, N Engl J Med, 2005;353:2643–53.
5. Garg S, Self-monitoring of blood glucose (SMBG), continuous glucose monitoring (cGM), and hemoglobin a1c among T1d Exchange clinic Registry participants, Presented at: the 5th international conference on advanced Technologies & Treatment for diabetes; Barcelona, Spain, February 8–11, 2012.
6. Miller KM, Beck RW, Bergenstal RM, et al., Evidence of a Strong association Between Frequency of Self-Monitoring of Blood Glucose and hemoglobin a1c levels in T1d Exchange clinic Registry Participants, Diabetes Care, 2013; Epub ahead of print.
7. Hansen MV, Pedersen-Bjergaard u, heller SR, et al., Frequency and motives of blood glucose self-monitoring in type 1 diabetes, Diabetes Res Clin Pract, 2009;85:183–8.