Teško je zamisliti da i rano proljetno sunce (a čak i zimsko) može biti neugodno. Ipak, promjene na koži javljaju se najčešće kao zbir neznanja ili neobaviještenosti pogođene osobe. Najčešće, već spomenute neželjene reakcije na koži su sekundarne fotodermatoze. Fotodermatoze općenito dijelimo na primarne i sekundarne. Primarne fotodermatoze su posljedica samog izlaganja suncu, dok sekundarne nastaju djelovanjem UV zraka na fotosenzibilizirajuće tvari u koži ili na koži. Fotosenzibilizatori pojačavaju negativno djelovanje UV svjetla.

Primarne fotodermatoze

Primarne fotodermatoze su:

Dermatitis solaris ili "sunčana opeklina" - akutna fotodermatoza uzrokovana UVB zrakama. U pravilu se javlja ljeti u osoba svijetlije puti, ali s inače normalnom fotoosjetljivošću. Osobe koje vole duža izlaganja suncu, a osobito one koje se izlože suncu bez prethodne zaštite često znaju okusiti "čari" ove neugodne dermatoze. Crvenilo kože i osjećaj pečenja se javljaju oko 4-8 sati nakon izlaganja suncu. Uz mirovanje, hlađenje, obloge, ev. i kortikosteroidne kreme nestaju nakon 2-3 dana. Kod nekih osoba će se na mjestima opekline javiti i hiperpigmentacije.

Keratosis actinica je kronična fotodermatoza nastala dugotrajnim izlaganjem suncu. Najčešće se vidi u zrelijoj životnoj dobi kod osoba koje žive u kontinentalnim krajevima, osobito ruralnim, dok se u priobalnom pojasu dobna granica pomiče do 40-ih godina života. Klinički se radi o hrapavim, mrljastim, ružičastim do smeđim žarištima na koži. Najčešće ih vidimo na glavi (licu i vlasištu), ali i drugim, suncu izloženim dijelovima tijela. Ovakve promjene na koži mogu se spriječiti nanošenjem adekvatnih fotoprotektorskih sredstava prije izlaganja Suncu, od najranije mladosti, osobito u osoba koje se zbog npr. opisa posla moraju izlagati sunčanim zrakama.

Melanosis praeblastomatosa je premaligno stanje koje vodi do malignog melanoma. Najčešće se javlja na licu, u vidu pločastog infiltrata tamno smeđe boje, neujednačene je pigmentacije. Rubovi mogu biti u razini kože, nejasno ograničeni od okoline. Kod ove promjene kože pregled dermatovenerologa je nužan. Kad potvrdimo dijagnozu histološki promjena se mora odstraniti u cijelosti.

Cutis nautae et agricolae je tzv. koža mornara i zemljoradnika kod kojih zbog kronične, dugogodišnje izloženosti suncu dolazi do izrazitih, dubokih bora i solarnog oštećenja kože, osobito na šiji, čelu, obrazima, rukama.

Sekundarne fotodermatoze

Sekundarne fotodermatoze dijelimo prema uzroku javljanja na fototoksične i fotoalergijske dermatoze.

Fototoksični dermatitis

Fototoksični dermatitis se javlja češće od fotoalergijskih reakcija. Razvija se pod utjecajem svjetla uz nazočnost fotosenzibilizirajuće tvari, koja u kožu dolazi kao proizvod metabolizma (porfirini), resorpcijom iz probavnog sustava ili parenteralno. Najčešći uzrok su lijekovi: antikoagulansi, tetraciklini (antibiotik), grizeofulvin (antimikotik), nalidiksična kiselina (uroantiseptik) i dekarbazin. Klinička slika varira od crvenila, urtikarijalnih reakcija, pojave mjehura itd.

Berloque dermatitis

Berloque dermatitis je hiperpigmentacija koja se javlja na mjestu aplikacije kozmetičkih sredstava: kolonjske vode, sapuna, krema koje sadrže eterična ulja. Ljudi često prije izlaska na kožu nanose parfeme, dezodoranse ili kreme. Zaboravljaju da je koža izložena suncu, osobito vrat, podlaktice, dekolte. Kod ove dermatoze u terapiji pomažu preparati s hidrokinonom, ali najbolje ju je prevenirati ne nanošenjem ikakvih kozmetičkih sredstava na kožu prije izlaganja suncu!

Dermatitis pratensis

Dermatitis pratensis ili phytophotodermatitis je akutna upala kože nastala nakon dodira s nekim travama (furokumarini) uz nazočnost UVA zračenja. Manifestira se u obliku trakastih crvenila i mjestimične neugodne mjehuriće. Najčešće se javlja kod osoba koje dolaze u kontakt sa paštrnjakom, ili kod osoba koje kose travu nakon kišnog dana, izloženi suncu. U terapiji se koriste kortikosteroidni losioni i kreme te po potrebi i antibiotski lokalni preparati.

Porfirije

Porfirije su zapravo metaboličke bolesti, ali s obzirom da dolazi do taloženja porfirina u koži, javlja se izraziti fotosenzibilitet kože bolesnika. Kod kongenitalnih (nasljednih) porfirija, promjene se javljaju već nakon prvog izlaganja suncu. Hepatička porfirija posljedica je kroničnog oštećenja jetre (alkohol) pa se i javlja u kasnijoj životnoj dobi. Isključiva terapija kod ovog oblika porfirije je apstinencija od alkohola!

Fotoalergijske reakcije

Fotoalergijske reakcije su također pokrenute reakcijom svjetla i fotosenzibilizatora, ali i uz aktivaciju imunoloških mehanizama. Fotosenzibilizatori (fotoalergeni) koji se primjenjuju lokalno su tetraklorsalicilamid, tribromsalicilamid, triklorkarbamid, heksaklorofen, bitionol, mošus (koji se nalazi u sapunima, kozmetičkim sredstvima, dezinficijensima, kremama za zaštitu od Sunčevih zraka, te u parfemima). Fotoalergeni koji se primjenjuju peroralno su tetraciklini, sulfonamidi, antidijabetici (sulfonilureja), psihofarmaci (fenotiazin), antihistaminici (triprolidin), diuretici (klorotiazid), laksativi (bisakodil) i umjetni zaslađivači (ciklamat).

Urticaria solaris

Urticaria solaris se očituje kao pojava urtika (tzv. koprivnjača) ubrzo nakon izlaganja suncu. Urtike izrazito svrbe. Pojavljuje li se tijekom nekoliko sunčanih sezona treba pokušati postići inicijalnu zaštitnu pigmentaciju (postepeno izlaganje suncu ili fototerapija) ili se pak započinje liječenje klorokinom.

Prurigo aestivalis

Prurigo aestivalis ili Polymorphous light eruption karakteriziran je pojavom papula, urtika ili čak mjehura na licu, vratu, nad prsnom kosti te nadlakticama. Karakteristično je da se promjene javljaju od ožujka do lipnja, a s prvim jačim suncem nestaju do sljedeće sezone. Liječenje je uglavnom isto kao i kod solarne urtikarije.

Hydroa vacciniforme

Hydroa vacciniforme se javlja baš u ljetnim mjesecima, karakterističnom pojavom mjehura iza kojih ostaju duboke brazgotine. Vrlo često je izbijanje promjena praćeno supfebrilnom temperaturom. Promjene izbijaju 8-12 sati nakon izlaganja suncu. Najčešća su lokalizacija nos, uške, hrpti šaka i podlaktice. Obično se pojavljuje u djece prije 10. godine života, ali srećom je rijetka dermatoza. Liječenje (fototerapija, lokalni pripravci za epitelizaciju, sredtsva za zaštitu od sunca SPF 50+) treba provoditi pod strogim nadzorom dermatovenerologa.

Zaključak

Iz prethodno opisanih bolesti kože vidi se da su sve do jedne posljedica nekritičkog izlaganja sunčevim zrakama. Nikada ne smijemo zaboraviti da se izložiti suncu, kako zimi, tako i ljeti, smijemo samo ako smo se adekvatno zaštitili, sa sredstvima za zaštitu od sunca (ili fotoprotektorima). Treba ih nanijeti prvenstveno na mjesta koja su fotoeksponirana (izložena suncu), a rabiti ih trebaju ponajviše osobe koje su profesionalno ili zbog hobija izloženi suncu (poljoprovrednici,vozači, sportaši). Posebna i najosjetljivija skupina su djeca. Njih trebamo štititi adekvatnim fotoprotektorima od rođenja, učiti ih da koža pamti svaku i najmanju opeklinu. Učiti ih čuvali kožu, jer koža će biti zahvalna i manje "flekava" kad ostari.