Cilj ovog istraživanja bio je po prvi put napraviti intrakranijalnu volumetrijsku analizu cerebrospinalne tekućine i moždanog parenhima u supratentorijalnom i infratentorijalnom prostoru kod tridesetogodišnje pacijentice s hidranencefalijom i makrocefalijom. Napravili smo snimku glave uz pomoć 3T magnetske rezonance, nakon koje smo na T2 koronalnim odjeljcima ručno segmentirali moždani parenhim i cerebrospinalnu tekućinu. Volumen moždanog parenhima i cerebrospinalne tekućine mjeren je odvojeno za supratentorijalni i infratentorijalni prostor. Ukupan volumen unutarkranijalnog prostora bio je 3645,5 cm³. U supratentorijalnom prostoru volumen cerebrospinalne tekućine iznosio je 3375,2 cm³, a volumen moždanog parenhima 80,3 cm³. U infratentorijalnom prostoru volumen cerebrospinalne tekućine iznosio je 101,3 cm³, a volumen moždanog parenhima 88,7 cm³. U supratentorijalnom prostoru primijetili smo tešku malaciju gotovo čitavog moždanog parenhima bez vidljivih ostataka korioidnih pleksusa. Infratentorijalne strukture moždanog debla i malog mozga bile su hipoplastične ali potpuno razvijene. S obzirom da pacijentica nije imala korioidne pleksuse u supratentorijalnom prostoru i nije postojala zapreka između duralnih sinusa i cerebrospinalne tekućine, razvoj hidrocefalusa i makrocefalije ne može se objasniti klasičnom hipotezom o fiziologiji cerebrospinalne tekućine i njenim osnovnim postulatima o sekreciji, jednosmjernoj cirkulaciji i apsorpciji. Međutim, porijeklo i fluktuacija tako velikog volumena cerebrospinalne tekućine, gotovo 10 puta većeg nego u normalnim uvjetima, i mehanizmi razvoja makroencefalije mogu se objasniti novom hipotezom koju je nedavno objavila naša istraživačka skupina. 

Milan Radoš, Marijan Klarica Branka Mučić-Pucić, Ines Nikić, Marina Raguž, Valentina Galkowski, Dora Mandić, Darko Orešković