Alzheimerova bolest složeni je neurodegenerativni poremećaj, čija će prevalencija dramatično porasti do 2050. Unatoč brojim kliničkim istraživanjima ove bolesti, još uvijek nema učinkovitog liječenja. Mnoge studije urodile su negativnim ili nejasnim rezultatima, moguće zbog toga što su uključile samo one pacijente s teškim oblikom bolesti koji u pretkliničkim stadijima, dok još nije došlo do ozbiljnijeg propadanja tkiva, nisu bili podvrgnuti liječenju koje modificira tijek bolesti. Bolest je teško otkriti kod pojedinaca kod kojih se još nisu javili simptomi a pripadaju rizičnoj skupini (i rijetkih pojedinaca u predsimptomatskoj fazi koji nose autosomnu dominantnu monogenu mutaciju za Alzheimerovu bolest), zbog čega su potrebni pouzdani bio-biljezi.

Bio-biljezi omogućuju ranu dijagnozu bolesti, te praćenje razvoja bolesti i reakcije na liječenje. Dosad su najbolje rezultate polučili bio-biljezi iz cerebrospinalne tekućine i bio-biljezi dobiveni neurooslikavanjem. Osnovni bio-biljezi iz cerebrospinalne tekućine (amiloid β1-42, ukupni tau i fosforilirani tau) pokazali su veliku dijagnostičku točnost, ali nisu bili dovoljno pouzdani za pretkliničko otkrivanje bolesti. Stoga je nužno otkriti i validirati nove bio-biljege te vrste koji bi omogućili ranu dijagnozu kod pojedinaca kod kojih se još nisu javili simptomi bolesti. Ovaj članak predstavlja pregled najnovijih istraživanja o bio-biljezima za Alzheimerovu bolest, s posebnim naglaskom na bio-biljege iz cerebrospinalne tekućine. Uz osnovne bio-biljege iz cerebrospinalne tekućine, raspravljena je i potencijalna upotrebljivost novih bio-biljega te vrste.

Mirjana Babić, Dubravka Švob Štrac, Dorotea Mück-Šeler, Nela Pivac, Gabrijela Stanić, Patrick R. Hof, Goran Šimić