Prikaz slučaja

U ponedjeljak 21. 1. 2013. pacijent (30 godina) dolazi u pratnji mlađeg brata jer ima bol u grlu i povišenu tjelesnu temperaturu nekoliko dana. Pacijent se pregleda i dijagnosticira se akutna upala sinusa. U tijeku savjetovanja o terapiji pacijent zastrabira (profesionalni vozač). Na pitanje kako vidi odgovara dobro. Odgovor se ne prihvaća kao istinit. Traži se da gleda svakim okom posebno, a zatim mu se crtaju krugovi i procjenjuje se da nedostaje centralni vid na lijevom oku. Tada priznaje da već tjedan dana čudno vidi. Izdaje se uputnica za hitni oftalmološki pregled s napomenom da je pregled obvezan te da se ne vraća kući dok ga ne pregleda oftalmolog. Na poliklinici ga oftalmološka sestra naručuje za drugi dan, ali pacijent, po uputi, inzistira na pregledu. Pregledala su ga dva oftalmologa te ga vraćaju za idući dan. Sutradan ga ponovno pregledaju dva oftalmologa i vraćaju za idući dan. Taj dan navečer pacijent jedva vidi sjenu na lijevo oko, a javljaju se smetnje vida i na desnom oku. Javlja se na HMT te bude od 23. 1. 2013. do 15. 2. 2013. hospitaliziran na Klinici za ofalmologiju pod dijagnozom White dot sy. / Chorioretinitis multifocalis /.

Visus pri dolasku: VOD: 0,6-0,7 fundus: 2 upalna žarišta s edemom; VOS: 0,1 fundus: mnogo upalnih žarišta s edemom.

U tijeku hospitalizacije tražilo se mišljenje retinologa u KBC-u Zagreb radi radne dijagnoze. Infektolog i imunolog konzilijarno ne vidi razlog za ikakvu terapiju.

Visus pri odlasku: VOD: 0,5-0,4; VOS: 0,05-0,1.

Terapija po otpustu: medrol 64 mg, smanjuje se svakih deset dana za pola doze, terapija se ukida 4. 4. 2013.

Liječnik obiteljske medicine po izlasku pacijenta iz bolnice, s obzirom na dugogodišnje poznavanje pacijenta, njegova načina života i kretanja, uveo je dugotrajnu terapiju doksiciklinom od 100 mg, 1 x dnevno, od 26. 2. 2013. Vid je stalno mliječan i nejasan. Pri skidanju preporučene doze medrola vid se naglo pogoršao te se daje pulsna terapija tetraciklinom do rujna 2013., kad se CRP spušta prema normali. Medicina rada proglašava ga nesposobnim za posao profesionalnog vozača. Nakon poboljšanja vida s viđenjem 4 reda Snellenovih tablica, kontaktira se poslodavac te se u suradnji s njim pacijent nakon 11 mjeseci vraća na posao, ali ne kao profesionalni vozač.

Zaključak

Uloga liječnika obiteljske medicine bila je bitna u prepoznavanju bolesti, nakon hospitalizacije u provedbi terapije i praćenju te u suradnji s radnom organizacijom za osposobljavanje za posao.

Zdenka Barićev-Novaković, Natali Dropulić-Bakarčić, Suzana Škrbić-Dubrović