Neuspjeh konvencionalne medicine u ispunjavanju percipiranih potreba i očekivanja bolesnika u procesu konzultacije potvrđuju brojna istraživanja. Ako bolesnik ne dolazi do izražaja u konzultaciji, značajne dimenzije doživljaja bolesti kao što su emocije, ideje, poremećaj funkcioniranja bolesnika zbog bolesti te njegova očekivanja od liječnika, neće se izraziti. Tada su mogući problematični ishodi kao što je nezadovoljstvo bolesnika, ne pridržavanje preporuka liječenja i neadherentnost na propisanu terapiju te učestali dolasci istih bolesnika liječniku. Nadalje, liječnici su često limitirani postupcima koje mogu učiniti u svezi s bolesti. Međutim, poznavanjem bolesnikova doživljaja bolesti povećava se mogućnost djelovanja liječnika: umanjenjem bolesnikovih strahova, razrješenjem mogućih nesporazuma bolesnika o bolesti i liječenju, poticanjem bolesnika da iznese svoje neslaganje ili jednostavno da „budu uz bolesnika“ i iskažu „ljudsko“ razumijevanje prema bolesnikovoj situaciji/bolesti. U konačnici, na taj način odajemo priznanje temeljnom pravu i dignitetu bolesnika; možemo mu pomoći da ne postane „u potpunosti“ depresivan ili mu čak pomoći da živi potpunije, tzv. „punim plućima“.

Goranka Petriček

Rad prezentiran na 5. Kongresu Društva nastavnika opće/ obiteljske medicine, ožujak 2014.