Tetoviranje je postalo izuzetno popularno u posljednjih nekoliko godina u SAD-u. Postotak odraslih osoba koje se podvrgavaju ovom zahvatu iz godine u godinu raste. Tako je 2008 godine zabilježeno 14% odraslih koji se podvrgavaju tetoviranju, a 2011 godine već 21%.

Koliko god se polaže računa na higijenske uvjete prilikom tetoviranja i na prevenciju kontaminacije tinte koja se koristi kod zahvata, u nekoliko posljednjim mjeseci zabilježena je manja epidemija neuberkulozne mikobakterijske infekcije kroz sistem prijave nuspojava zbog kontaminirane tinte.

"Klaster" bolesnika se pojavio u New Yorku s kliničkim simptomima crvenih papula na sivo obojenom području na kojem je nedavno napravljena tetovaža.

FDA je u suradnji s Centrom za kontrolu i prevencijom bolesti (CDC) i s raznim državnim strukturama istražio sve slučajeve javljanja ove infekcije i utvrdio da se radi o kontaminiranoj tinti različitih proizvođača. Radilo se o više sojeva mikobakterija, kao što su Mycobacterium chelonae, fortuitum i abscessus.

Netuberkulozne mikobakterije je teško dijagnosticirati i liječiti. Simptome infekcije teško je prepoznati jer su slični alergijskoj reakciji. Za dijagnozu je potrebna i kultura, a ovisno o korištenom mediju, ponekad je potrebno i 6 tjedana za identifikaciju mikroorganizma. Komplikacije same infekcije, kao što je koinfekcija sa meticilin rezistentnim stafilokokom mogu dodatno usporiti izlječenje.

Kod većine inficiranih bolesnika upotrijebljen je makrolid s vrlo dobrim kliničkim odgovorom.

Zdravstveni djelatnici trebaju biti svjesni navedenih simptoma infekcije nakon nedavne tetovaže, upoznati se s poteškoćama u dijagnostici i liječiti infekciju, a najvažnija je zadaća prijaviti ove slučajeve putem MedWatch sistema.

Ljudi koji se podvrgavaju tetoviranju trebaju biti svjesni svih mogućih rizika infekcije zbog kontaminirane tinte.

Što su tetovaže i koji su rizici?

Tetovaže su trajne naravi, nastaju unošenjem (iniciranjem) pigmenta u dermalni sloj kože kroz njezin gornji sloj. Malenom iglom koža se probija (poput rada šivaćeg stroja) i svaki se put unosi malena kapljica tinte. Za izradu malene tetovaže u prosjeku je potrebno 45 minuta, a za velike i složene tetovaže potrebno je nekoliko sati, ponekad i nekoliko dolazaka.

Umjetnost tetoviranja nosi svoje rizike jer podrazumijeva rušenje jedne od najznačajnijih obrambenih barijera tijela - kože, što povećava mogućnost infekcije u slučaju da je nestručno obavljeno. Činjenica je da ljudi koji imaju tetovaže imaju 9 puta veću vjerojatnost infekcije virusom hepatitisa C. To su potvrdila i istraživanja prema kojima je 33% ispitanika s tetovažom bilo pozitivno na hepatitis C, dok je svega 3,5% ispitanika bez tetovaže iskazalo takav rezultat. Najveći je problem što većina nositelja virusa hepatitisa C ne pokazuje nikakve simptome. Oni se javljaju godinama kasnije i ispoljavaju se kao ciroza ili karcinom jetre. Hepatitis C može se prenijeti opetovanom uporabom igle, neprimjerenom sterilizacijom igala prije uporabe, ali i nesmotrenošću u samom zahvatu - primjerice kada tatoo-majstor na vlastitoj koži neposredno prije zahvata provjeri oštrinu igle i na taj je način kontaminira. Među ostalim rizicima valja spomenuti mogućnost obolijevanja od tetanusa, tuberkuloze, ali i AIDS. Manje poteškoće koje mogu nastati su upalni procesi, otekline i deformacije koje nisu opasne po život, ali su zastrašujuće. Svjestan opasnosti američki Crveni križ ne dozvoljava darivanje krvi prije nego prođe godinu dana od tetoviranja kako bi se izbjegli rizici prijenosa bolesti na primatelja.