Čovjekova potreba za ostavljanjem traga nije stala na spiljskim slikarijama, već je svoje strahove, vjerovanja i ideale želio utkati u nešto više, nešto najvrjednije što postoji, a to je on sam.

Otkrivši tehniku tetoviranja, njegovo tijelo postaje nositelj slike i teksta, a tetovaže svjedok načina života koji je živio.

Tetoviranje, kao kulturna praksa i jedan od oblika tjelesnih modifikacija, zabilježeno je na svim stranama svijeta te datira još iz Brončanoga doba i nastavlja se sve do današnjice u raznim područjima ljudskoga djelovanja.

Tetovaža je svjesna tjelesna modifikacija nastala pod utjecajem okoline i kulture u kojoj se individuum nalazi.

U ovom radu opisan je bolesnik s brojnim tetovažama po tijelu njihovo značenje u bolesnikom životu te zatvorenički dani na Golom otoku.

Možemo reći da su tetovaže način na koji neke osobe drugima dopuštaju da vide što oni misle, osjećaju ili kako doživljavaju sami sebe.

Nikola Žaja, Suzana Uzun, Oliver Kozumplik, Danijela Žakić Milas, Ninoslav Mimica