Uobičajene tinte za tetoviranje mogu sadržavati teške metale, policikličke aromatske ugljikovodike i primarne aromatske amine, kemijske spojeve koji imaju toksični učinak ako su prisutni u tinti iznad dopuštenih granica.

U kožu se tijekom tetoviranja ubrizgava oko 14,36 mg tinte po kvadratnom centimetru u dubinu od 1 do 3 mm. Pigment ubrizgan u kožu internaliziraju neutrofili, fibroblasti i makrofagi ili dendritične stanice. Oko 60 – 90 % pigmenta prenosi se limfotokom ili krvotokom od kože do limfnih čvorova, a zatim dijelom do drugih organa, npr. jetre, slezene i pluća.

Nuspojave unošenja boje za tetoviranje u kožu mogu biti neposredne (iritacija, infekcija, upala kože), odgođene (reakcije preosjetljivosti) ili dugoročne (fibroza, granulomatozne promjene, sistemske upale, ponekad i maligne bolesti, npr. zloćudni limfomi).

Štetni učinci boja za tetoviranje mogu se istražiti ex vivo i in vivo, a odnedavno i in silico testovima.

Studije na ljudima uglavnom se odnose na prikaze slučajeva.

Identifikacija pigmenata u tetoviranoj koži može se obaviti biopsijom kože, tehnikama kemijskoga oslikavanja te histokemijskim i imunohistokemijskim analizama.

Epidemiološko istraživanje moglo bi procijeniti potencijalne veze između tetovaža, karcinoma i drugih poremećaja.

Za sigurnost ljudi koji se tetoviraju potrebno je stvoriti opće regulatorne okvire.

Slavica Dodig, Daniela Čepelak-Dodig, Davor Gretić, Ivana Čepelak