Niall Dickson, izvršni predsjednik Liječničkog zbora kaže: "Pitanje potpomognutog samoubojstva vrlo je složeno i osjetljivo. Već imamo jasne smjernice za liječnike po kojima oni uvijek moraju djelovati sukladno zakonu, a pomaganje ili poticanje samoubojstva ostaje kazneno djelo. Ove smjernice nikako neće promijeniti pravni položaj liječnika. Nije naša uloga da zauzmemo položaj o tome treba li ili ne zakon mijenjati; to je stvar kojom se treba baviti zakonodavstvo.

Mi doduše prepoznajemo da postoji jedan raspon djelovanja koji bi se mogao smatrati pomaganjem kod samoubojstva, kao što je pružanje informacija pacijentu o samoubojstvu ili pružanje praktične pomoći pacijentu da otputuje u kliniku kao što je Dignitas. Neke od tih aktivnosti ne moraju dovesti do kaznene prijave, ali još uvijek mogu dovesti do pritužbi o tome kako liječnici olako shvaćaju svoju praksu."

Smjernice uzimaju u obzir čimbenike koji bi mogli biti relevantni u određivanju važnosti svakog pojedinog slučaja, u kontekstu različitih akcija koje bi liječnici morali poduzimati pomažući pacijentima koji žele okončati svoje živote. Nove smjernice neće se odnositi na eutanaziju (kod koje liječničko djelovanje izravno vodi do pacijentove smrti), jer su norme kod ovog pitanja vrlo jasne.

Pravni položaj potpomognutog samoubojstva u Engleskoj i Walesu je nejasan. Očito je da je on protuzakonit, ali postoje dvojbe oko toga treba li podizati kaznene prijave protiv liječnika koji pomažu u izvršenju samoubojstva. Keir Starmer, državni tužitelj, je 2010.g. izdao liberalizirane smjernice koje su usredotočene na namjere osobe koja asistira kod samoubojstva. Postoji slučaj koji je trenutno na sudu i koji bi mogao aktivirati pitanje o tome trebaju li liječnici imati mogućnost pomoći kod samoubojstva, a da prođu nekažnjeno.

Izvornik: gmc-uk.org
Prevela: Mirna Pandžić, cand.med.