1. Rana dijagnoza: Nova definicija omogućuje liječnicima da dijagnosticiraju epilepsiju nakon prvog neprovociranog napadaja ako postoji visoki rizik od ponavljanja, što može uključivati prisutnost epileptogenih lezija na slikovnim prikazima ili interiktalnih epileptiformnih pražnjenja na EEG-u.

2. Povećana učestalost dijagnoze: Studija je pokazala da je 62,1% pacijenata s prvim epileptičkim napadajem dijagnosticirano s epilepsijom prema novim kriterijima. To znači da će više pacijenata dobiti dijagnozu i liječenje ranije, što može poboljšati ishode liječenja.

3. Poboljšani ishodi liječenja: Uvođenje antiepileptičkih lijekova smanjilo je stopu ponavljanja napadaja, a 77,3% pacijenata bilo je bez napadaja nakon šest mjeseci, dok je 80,6% bilo bez napadaja nakon 12 mjeseci.

Praktične preporuke za liječnike i ljekarnike:

1. Procjena rizika: Liječnici trebaju pažljivo procijeniti rizik od ponavljanja napadaja nakon prvog neprovociranog napadaja koristeći slikovne prikaze i EEG.

2. Rano liječenje: Preporučuje se rano uvođenje antiepileptičkih lijekova kod pacijenata s visokim rizikom od ponavljanja napadaja kako bi se smanjila stopa ponavljanja i poboljšali ishodi.

3. Praćenje pacijenata: Redovito praćenje pacijenata kako bi se procijenila učinkovitost liječenja i prilagodila terapija prema potrebi[2].

4. Edukacija pacijenata: Edukacija pacijenata i njihovih obitelji o novoj definiciji epilepsije, važnosti ranog liječenja i pravilnom uzimanju lijekova.

Ove promjene mogu značajno poboljšati dijagnostiku i liječenje epilepsije, omogućujući pacijentima bolju kontrolu nad svojim stanjem i kvalitetniji život.