Koža za koju se nekada smatralo da je uglavnom pasivna barijera može proizvesti vlastita antitijela koja se bore protiv infekcija, izvještavaju studije. Otkrića bi mogla otvoriti put razvoju cjepiva bez igle koja se mogu primijeniti na kožu.
Iako su znanstvenici ranije vidjeli imunološke reakcije na koži tijekom infekcija, pronalazak sličnih reakcija na zdravoj koži je iznenađenje.
Imunološki sustav mora se boriti protiv štetnih patogena bez napada na korisne mikroorganizme koji obitavaju u tijelu. Prethodno istraživanje pokazalo je da kožu odraslih miševa koji su uzgajani bez mikroba može kolonizirati Staphylococcus epidermidis, česta i bezopasna bakterija koja se nalazi na ljudskoj koži. Ova dugotrajna kolonizacija pokrenula je proizvodnju specifičnih imunoloških stanica, nazvanih T-stanice, koje su pomogle u jačanju lokalnog imuniteta.
U pokusima s miševima, imunolozi s Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti u Bethesdi, Maryland, otkrili su da S. epidermidis pokreće aktivaciju B stanica, imunoloških stanica potrebnih za proizvodnju protutijela. Koža je zatim stvorila antitijela protiv S. epidermidis; koja su postojala najmanje 200 dana i mogla su se formirati bez prethodnog izlaganja drugim mikrobima.
Koža je bila u stanju generirati ovaj imunološki odgovor čak i kada su limfni čvorovi bili onemogućeni. Prisutnost S. epidermidis također je inducirala stvaranje specijaliziranih imunoloških struktura u koži koje privlače T i B stanice, potičući proizvodnju antitijela.
Cjepiva djeluju tako da podučavaju imunološki sustav — koji uključuje T i B stanice, zajedno s antitijelima — da prepozna i zapamti patogen, tako da tijelo može brzo reagirati ako se ponovno izloži. Nadovezujući se na ovu ideju, tim je istražio mogu li preusmjeriti imunološki odgovor koji je pokrenuo bezopasni S. epidermidis na ciljane patogene, kako bi razvili novu vrstu cjepiva.
U drugoj studiji, znanstvenici sa Stanford University Californja pokazali su da S. epidermidis izaziva odgovor protutijela sličan onom viđenom kod konvencionalnih cjepiva.
Modificirajući S. epidermidis da prikaže strane proteine, kao što je dio toksina tetanusa, na svojoj površini, istraživači su uspjeli inducirati imunološke odgovore u krvotoku miševa i u sluznicama poput sluznice nosa. Ti su odgovori zaštitili životinje kada su dobile smrtonosnu dozu toksina.
Prisutan je rastući interesa za razvoj cjepiva koja induciraju antitijela u područjima sluznice. Ova vrsta zaštite mogla bi pomoći u zaustavljanju respiratornih ili drugih infekcija prije nego počnu i smanjiti širenje bolesti.
Još jedna prednost u odnosu na konvencionalna cjepiva je to što se S. epidermidis može dodati u kremu i jednostavno nanijeti na kožu. Takvo bi cjepivo, bilo jeftino za proizvodnju i lako za distribuciju. Nadalje, njime ne bi morao upravljati zdravstveni radnik, što ga čini posebno korisnim u regijama svijeta koje nemaju odgovarajuću zdravstvenu skrb.