Vrtoglavice su čest uzrok pregleda bolesnika u objedinjenom hitnom bolničkom prijamu. Diferencijalna dijagnoza akutne vrtoglavice može biti izazovna zbog nekoliko razloga: pojam vrtoglavica često se koristi za različite simptome koji uključuju vestibularno oštećenje, ali i sistemske bolesti; diferencijalna dijagnoza vrtoglavice može biti vrlo široka i uključivati centralne i periferne uzroke i često ne postoji specifična dijagnostička pretraga kojom će se potvrditi točna etiologija vrtoglavice u hitnoj službi.

Zbog navedenog postoji potreba za smjernicama za zbrinjavanje bolesnika s vrtoglavicom u hitnoj službi. Pristup bolesniku s vrtoglavicom temelji se na anamnezi kojom se procjenjuje o kojoj se skupini vrtoglavica radi na temelju utvrđivanja vremena nastanka, trajanja vrtoglavice i mogućeg provocirajućeg čimbenika. Na temelju navedenog razlikujemo:

• akutni vestibularni sindrom,
• izazvani epizodni vestibularni sindrom te
• spontani epizodni vestibularni sindrom.

Unutar tih skupina vrtoglavica razlikujemo po dvije najčešće diferencijalne dijagnoze na temelju daljnjeg pregleda:  

• vestibularni neuritis i infarkt malog mozga,
• benigni paroksizmalni pozicijski vertigo i centralnu pozicijsku vrtoglavicu te
• vestibularnu migrenu / Menierovu bolest i tranzitornu ishemijsku ataku.

Za potrebe hitne službe najbitnije je razlikovanje samoograničavajućih uzroka vrtoglavice poput vestibularnog neuritisa i benignog paroksizmalnog pozicijskog vertiga od opasnih uzroka poput moždanog udara. Unatoč razvoju i dostupnosti neuroradioloških pretraga, ispravna dijagnoza vrtoglavice prvenstveno se temelji na anamnestičkim podatcima i pregledu bolesnika, što je prikazano u ovom članku.

Ivan Adamec, Luka Crnošija, Adis Keranović, Ana Abičić, Nikola Blažević, Iva Milivojević, Mario Habek