U ovoj opservacijskoj studiji istraživači su procijenili 513 pacijenata u dobi od 18 godina ili starijih sa simptomima gastropareze koji su uključeni u registar Gastroparesis Clinical Research Consortiuma. Pacijenti su bili uključeni u sedam tercijarnih kliničkih centara u Sjedinjenim Državama.

Razina vitamina D kod pacijenata mjerena je pri upisu u registar. Mjeren je indeks kardinalnih simptoma gastropareze, scintigrafija pražnjenja želuca i elektrogastrografija prije i poslije testa sitosti opterećenja vodom (WLST).

Niske razine vitamina D definirane su kao razine 25-hidroksi vitamina D < 30 ng/mL, pri čemu se 20 do < 30 ng/mL smatra nedovoljnim, a < 20 ng/mL nedostatnim.

Ciljevi studije bili su utvrditi prevalenciju niske razine vitamina D u bolesnika s gastroparezom i ispitati odnose između razine vitamina D, simptoma, brzine pražnjenja želuca i želučane mioelektrične aktivnosti kao odgovor na WLST u bolesnika s gastroparezom i onih s simptomi ali normalnim pražnjenjem želuca.

Od 513 pacijenata sa simptomima gastropareze, 288 pacijenata (56,1%) imalo je niske razine vitamina D, pri čemu su razine bile nedovoljne u 156 pacijenata i manjkave u 132 bolesnika. Prevalencija niske razine vitamina D bila je slična u bolesnika s gastroparezom (54,8%) i s normalnim pražnjenjem želuca (59,9%).

Niske razine vitamina D bile su povezane sa značajno višim podrezultatima mučnine i pojedinačnim rezultatima povraćanja u bolesnika s gastroparezom i normalnim pražnjenjem želuca te višim pojedinačnim rezultatima povraćanja u bolesnika s gastroparezom. Nije bilo povezano s povećanom punoćom ili nadutošću ni u jednoj skupini.

Pacijenti s gastroparezom i niskom razinom vitamina D pokazali su veću želučanu retenciju krutog obroka s niskim udjelom masti nakon 4 sata od onih s normalnom razinom vitamina D (36% retencije u odnosu na 31% retencije; P = 0,05), ali ne i nakon 1 ili 2 sata. sati.

Pacijenti s normalnim pražnjenjem želuca i nedovoljnom i deficitarnom razinom vitamina D imali su povećanu bradigastriju i smanjenu želučanu mioelektričnu aktivnost od tri ciklusa po minuti prije uzimanja količine vode u usporedbi s onima s normalnom razinom vitamina D (P = 0,004 za oboje). Nakon unosa količine vode, imali su povećanu tahigastriju (P = 0,01).

"Ova studija postavlja okvir za sljedeću razinu istraživanja, nadoknadu vitamina D kod pacijenata sa simptomima gastropareze koji imaju niske razine vitamina D i vidjeti hoće li to poboljšati njihovu želučanu neuromuskularnu disfunkciju i simptome gastropareze. Dok se ovo istraživanje ne provede, zalažemo se za procjenu razine vitamina D kod pacijenata sa simptomima gastropareze i liječenje egzogenim vitaminom D ako pacijent ima manjak vitamina D", napisali su autori.