x
x

Poremećaj iz spektra autizma – koje su veze s nasljednim metaboličkim bolestima?

  03.06.2024.

Autizam i nasljedne metaboličke bolesti dva su različita stanja, ali mogu biti povezana na određene načine. Iako je svaki nasljedni metabolički poremećaj (engl. inherited metabolic disorders, IMD) rijedak za sebno, zajedno kao skupina bolesti imaju kombiniranu incidenciju od 1:800 do 1:2.500.

Poremećaj iz spektra autizma – koje su veze s nasljednim metaboličkim bolestima?

Poremećaj iz spektra autizma (PSA) kompleksan je neurobiološki poremećaj koji započinje u ranom djetinjstvu i obilježen je poteškoćama u socijalnoj interakciji, komunikaciji uz ograničene, ponavljajuće obrasce ponašanja. Ima širok spektar različitih simptoma. Epidemiološka istraživanja pokazuju trend snažnog rasta godišnje prevalencije PSA-a. Genetska podloga bolesti definirana je kod oko 10 – 20% pacijenata.

Etiološka osnova PSA-a predmet je brojnih istraživanja, a tijekom posljednjih dvadesetak godina fokus mnogih studija usmjeren je na mehanizme epigenetske disregulacije. PSA je prema današnjim spoznajama multifaktorska bolest, a nastaje kao rezultat interakcije različitih genetskih i okolišnih čimbenika. Ovi čimbenici utječu na specifične neuronske krugove, oksidativni stres, neuroinflamaciju i disfunkciju mitohondrija. Time se remeti razvoj živčanog sustava, stvaranje sinapsi, povezanost između regija mozga i veličina mozga.

Temeljno je potrebno razlikovati dva tipa PSA-a: sindromsku varijantu, kada pojedinac s PSAom ima i druge komorbiditete kao što su epilepsija, motorički deficiti, dismorfična obilježja, i druge manifestacije ili bolesti koje mogu doprinijeti autističnom fenotipu. Nesindromska forma PSA-a odnosi se na pojedince koji osim kliničkih elemenata PSA-a nemaju druga pridružena obilježja.

Prevalencija nasljednih metaboličkih bolesti povezanih s nesindromskim PSA-om je niska (<0,5%) i stoga ukazuje na slabu isplativost sustavne metaboličke obrade istih. Glavni biokemijski mehanizmi predloženi u PSA-u uključuju disfunkciju mitohondrija, oksidativni stres, oslabljen kapacitet metilacije i promijenjeni metabolizam aminokiselina. Metabolomičkom dijagnostikom mogu se pratiti brze dnevne varijacije u metaboličkim procesima, čime se može procijeniti složen odnos između etiologije bolesti i fiziologije organizma pružajući sveobuhvatan funkcionalni fenotip, no primjena metabolomičkih analiza u kliničkoj praksi još je daleko od primjene u kliničkoj dijagnostičkoj rutini.

Silvija Pušeljić, Nora Pušeljić, Ema Poznić, Višnja Tomac, Luka Perić