Daichi Shimbo iz Medicinskog centra Irving Sveučilišta Columbia u New Yorku, i suradnici ispitivali su akutne učinke provociranje ljutnje na "zdravlje" endotelnih stanica među 280 naizgled zdravih odraslih osoba. Sudionici su nasumično raspoređeni na osmominutni zadatak prisjećanja ljutnje, zadatak prisjećanja depresivnog raspoloženja, zadatak prisjećanja anksioznosti ili emocionalno neutralnog stanja.

Istraživači su promatrali interakciju grupe po vremenu za stanje ljutnje u odnosu na neutralno stanje na promjeni indeksa reaktivne hiperemije (RHI) od početne vrijednosti do 40 minuta, s promjenama od 0,20 odnosno 0,50 u RHI u uvjetima ljutnje i neutralnom stanju.

Još se ovom nalazu približila anksioznost naspram neutralnog stanja, ali nije dosegla statističku značajnost za promjenu RHI, dok interakcija tuge naspram neutralnog stanja grupe po vremenu nije bila statistički značajna. Nisu primijećene konzistentne značajne interakcije između skupine i vremena za ljutnju, tjeskobu i tugu u odnosu na neutralne uvjete na mikročesticama izvedenim iz endotelnih stanica i endotelnim progenitorskim stanicama od početne vrijednosti do 40 minuta.

Implikacija ovih otkrića je da se doprinos biološkog mehanizma koji povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti može razlikovati ovisno o ključnim negativnim emocijama.

Ljutnja nepovoljno utječe na vazodilataciju ovisnu o endotelu, na što ukazuje promjena indeksa reaktivne hiperemije.