U inovativnoj studiji objavljenoj u Science Advances, istraživači su došli do novih spoznaja glede zamršenog odnosa između emocija i percepcije. Tim talijanskih neuroznanstvenika istraživao je koristi li mozak specifične senzorske ili apstraktne kodove za konstruiranje emocionalnih iskustava.

Emocije i percepcija su duboko isprepletene, no točni mehanizmi kojima mozak predstavlja emocionalne instance ostaju nedokučivi. Ovo istraživanje bavi se temeljnim pitanjem, pružajući ključne uvide u to kako mozak organizira i predstavlja emocionalne informacije kroz različite osjetilne modalitete i kao rezultat prošlih osjetilnih iskustava.

Kako bi proveli studiju, znanstvenici su skupini od 50 dobrovoljaca prikazali film “101 Dalmatinac” i funkcionalnom magnetskom rezonancijom pratili moždanu aktivnost povezanu s razvojem radnje filma.

Gledatelji filma u skeneru bili su pojedinci s tipičnim razvojem, kongenitalno slijepi i kongenitalno gluhi dobrovoljci, kojima je prikazana audio igra, odnosno nijema verzija filma. Istraživači su također zamolili grupu od 124 neovisna sudionika da izraze i ocijene svoje emocije dok gledaju isti film izvan skenera, pokušavajući predvidjeti reakciju mozga ljudi sa i bez senzorne deprivacije tijekom iskustva zabave, straha i tuge.

Uključivanje u eksperiment pojedinaca s kongenitalnom senzornom deprivacijom – slijepih i gluhih ljudi – način je da se secira i dešifrira doprinos osjetilnog iskustva neuralnim mehanizmima koji leže u pozadini emocija.

Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da su kategorije emocija zastupljene u mozgu bez obzira na osjetilno iskustvo i modalitete. Konkretno, postoji distribuirana mreža koja obuhvaća osjetilna, prefrontalna i temporalna područja mozga, koja kolektivno kodiraju emocionalne instance. Treba napomenuti, ventromedijalni prefrontalni korteks pojavio se kao ključno mjesto za pohranjivanje apstraktnog prikaza emocija, koji ne ovisi o prethodnom osjetilnom iskustvu ili modalitetu.

Postojanje apstraktnog kodiranja emocija u mozgu znači da iako smo u iskušenju vjerovati da naše emocije izravno ovise o onome što se događa u okolnom svijetu, naš je mozak taj koji je ožičen za generiranje emocionalnog značenja bez obzira na to jesmo li sposobni vidjeti ili čuti.

U svijetu u kojem se pojedinci s nedostatkom osjetila često zanemaruju, bitno je razumjeti kako se mentalne sposobnosti i njihove odgovarajuće neuralne reprezentacije mogu razviti i poboljšati bez senzornog unosa, kako bi se dodatno unaprijedilo razumijevanje emocija i ljudskog mozga.

Izvornik: Lettieri G, Handjaras G, Cappello EM, i sur. Dissecting abstract, modality-specific and experience-dependent coding of affect in the human brain. Sci Adv. 2024 Mar 8;10(10):eadk6840.