Dugotrajni postinfektivni kašalj je simptom zbog koga su mnogi pacijenti zabrinuti, neka istraživanja pokazuju da čak četvrtina odraslih pacijenata ima tu tegobu. Dijagnoza postinfektivnog kašlja oslanja se na odsutnost zabrinjavajućih nalaza fizikalnog pregleda i drugih mogućih uzroka kašlja kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), gastroezofagealna refluksna bolest ili uporaba ACE inhibitora.

Hripavac treba razmotriti kod pacijenata s paroksizmalnim kašljem, povraćanjem nakon kašlja i inspiratornim hripanjem. Kašalj koji traje dulje od 8 tjedana zahtijeva daljnju obradu, kao što je test plućne funkcije da se isključi astma ili KOPB. Kašalj praćen hemoptizom , sustavni simptomi, disfagija, pretjerana dispneja ili promuklost također zahtijevaju daljnju obradu. A pacijente s poviješću pušenja ili rekurentne upale pluća treba pomnije pratiti.

Jasno je da za ovu dijagnozu nema smjernica. Nedavni pregled literature Kanadskog kolegija obiteljskih liječnika naveo je ograničene podatke koji podržavaju ispitivanje inhalacijskih kortikosteroida, bronhodilatatora kao što je ipratropij-salbutamol ili intranazalnog steroida ako se sumnja na postnazalnu sekreciju. Međutim, postoji veliki rizik od pristranosti u studiji koju navode zbog upotrebe kratkodjelujućih bronhodilatatora, a ono što u konačnici kaže jest da se u većini slučajeva to samo riješi nakon otprilike 20 dana. Vrijeme i strpljenje su dva ključa za rješavanje ovoga problema.

U nekih pacijenata s plućnom bolešću poput astme ili KOPB-a, povećanje učestalosti redovitih inhalacijskih steroida, bronhodilatatora, oralnih steroida, antibiotika može biti klinički opravdano. U nekih bolesnika s refraktornim kroničnim kašljem nema osnovne bolesti koja se može identificirati, unatoč dovršetku potrebnih pretraga. Ili kašalj traje unatoč ispitivanjima liječenja plućnih bolesti, bolesti nosa i refluksne bolesti želuca. To se obično opisuje kao sindrom preosjetljivosti na kašalj, za koji su potrebne terapije usmjerene na neuronske putove koji kontroliraju kašalj.

U slučaju stvarno jakog postinfektivnog kašlja povremeno treba razmisliti o privremenom liječenju kratkodjelujućim inhalatornim bronhodilatatorom.  Ali općenito, liječenje lijekovima nije indicirano. Pacijentima je potrebno objasniti da je postinfektivni kašalj vremenski ograničen i da se sam povlači, što može smanjiti nepotrebno propisivanje recepata, uključujući antibiotike. Trebalo bi savjetovati pacijente da dogovore kontrolni pregled radi daljnje obrade ako se njihov kašalj ne povuče unutar 8 tjedana ili ako se pojave novi simptomi.