Otkrića dolaze dok ulazimo u još jednu moguću trostruku epidemiju ove zime, s porastom infekcije COVID-19, gripe i respiratornog sincicijskog virusa (RSV). Službenici za javno zdravstvo na oprezu su zbog potencijalno teške sezone gripe, nakon visoke aktivnosti gripe ove godine u Australiji (što može pomoći u predviđanju koliko će sezona gripe u SAD-u biti loša).

Studije pokazuju da je rizik od akutnih respiratornih infekcija manji kod osoba koje redovito vježbaju. Fizički aktivni ljudi također imaju manju vjerojatnost da će patiti od teških ishoda infekcije COVID-19.

No dok se neaktivnost pokazala kao potencijalni čimbenik rizika za respiratorne infekcije, znanstvenici su dugo smatrali da previše aktivnosti, osobito dugotrajne i vrlo intenzivne prirode, također može povećati osjetljivost za respiratorne infekcije.

Istraživači su dokumentirali veću učestalost bolesti gornjih dišnih putova među visoko treniranim i zdravim netreniranim pojedincima nakon povećane aktivnosti tijekom natjecanja ili napornih treninga.

Nova studija bila je mala, ali baca svjetlo na mogući mehanizam. Istraživači su testirali uzorke krvi, sline i urina 11 vatrogasaca prije i 10 minuta nakon intenzivne vježbe osmišljene da oponaša gašenje požara. Vatrogasci su pješačili po brdovitom terenu 45 minuta po vlažnom vremenu noseći do 44 kilograma opreme za divlji teren.

Nakon vježbanja ispitanici su imali manje proupalnih citokina i ceramida, a više antimikrobnih peptida, promjena koje ukazuju na veću osjetljivost na infekcije. Sustavni pregled daje težinu nalazima, otkrivajući pregršt studija na maratoncima, vatrogascima, vojnicima i nogometašima koji su otkrili povećanje respiratornih simptoma nakon napornih treninga.

Odnos između tjelovježbe i imunološkog sustava složen je i razlikuje se od osobe do osobe. Tijekom intenzivne vježbe tijelo može smanjiti upalu dišnih putova kako bi pomogli pri disanju. Povećanje antimikrobnih peptida pronađenih u uzorcima sline moglo bi biti način na koji tijelo kompenzira oslabljenu imunološku funkciju. Antimikrobni peptidi dio su imunološkog odgovora, ali obično nisu vrlo učinkoviti za virusne infekcije.

Pad proupalnih molekula bio je u obrnutoj vezi s opiorfinom, vazodilatatorom perifernog tkiva za koji se smatra da povećava protok krvi i poboljšava dopremu kisika do mišića tijekom vježbanja. Ovo može biti adaptivni mehanizam za poboljšanje izmjene plinova kao odgovor na veću potražnju za kisikom.

Ali kao i kod mnogih adaptivnih mehanizama, ovaj može imati neželjene posljedice. Manje proupalnih molekula u patroli može organizam učiniti ranjivijim na infekcije. Osim toga, tijekom intenzivnog vježbanja ljudi imaju tendenciju disanja na usta, zaobilazeći nosne barijere i dopuštajući većem broju mikroba — uključujući viruse — da prodru i talože se u distalnim dišnim putovima pluća.

Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se točno znalo koliko dugo i koliko naporno treba vježbati da bi se pokrenule te imunološke promjene.

Kao što pokazuje nakupljanje laktata (pokazatelj anaerobnog metabolizma), vatrogasci u studiji nadmašili su aerobni respiratorni kapacitet prosječne osobe, što znači da prosječna osoba koja radi umjerenu tjelovježbu vjerojatno ne bi izazvala ove promjene.

Redovito umjereno vježbanje općenito je povezano s boljim zdravstvenim ishodima i poboljšanom imunološkom funkcijom. Za one koji vježbaju do ekstrema, pravilan odmor i oporavak su ključni za održavanje snažnog imunološkog sustava.