„Peta bolest“ se prenosi kapljicama sekreta dišnog sustava i kontaktom (rukama ili predmetima) u bliskom kontaktu u obitelji, školama i dječjim vrtićima. Može se prenijeti i s majke na dijete u trudnoći te transfuzijom krvi.

Simptomi se javljaju nakon inkubacije od 4 do 20 dana. Bolest može početi nespecifičnim prodromalnim simptomima (blaga vrućica, glavobolja, inapetencija, mialgije, hunjavica, mučnina) koji mogu ostati nezamijećeni. U dječjoj dobi se javlja uglavnom bez povišene temperature, a glavni znak je kožni osip. Nakon 2 do 7 dana nastupa faza bolesti karakterizirana osipom, koji se prvo javlja kao simetričan crveni eritem obraza (tzv. ispljuskani obrazi, prema eng. slapped cheeks). Dan-dva nakon toga javlja se makulopapulozni konfluirajući osip po trupu, udovima i stražnjici, koji blijedi u sredini te tako poprima mrežolik, čipkast izgled. Dlanovi i tabani su pošteđeni. Osip se može povremeno gubiti te se ponovo javiti, a intenzitet može biti povezan s okolišnim čimbenicima kao što su hladnoća, sunčanje i emocionalni stres. U odraslih osipa obraza često nema, ali se može pojaviti bol u zglobovima. Više od 25 % zaraženih nema nikakve simptome.

U djece je infekcija PVB19 većinom blaga i kratkotrajna, a artralgije se javljaju u manjini slučajeva (oko 10 %). Nasuprot tome, artiritis i artralgije su najčešća očitovanja primarne infekcije PVB19 u odraslih te se javljaju u 60 % žena i 30 % muškaraca. Bol i ukočenost zglobova obično je simetrična, a zahvaća male zglobove šaka, zapešća, koljena i stopala. Oko 75 % pacijenata razviti će i osip, a manje od 20 % imat će tipičan eritem obraza koji se vidi kod infektivnog eritema. Artritis obično traje 1 do 3 tjedna, iako može trajati i mjesecima. Naposljetku prolazi bez posljedica.

Infekcija PVB19 u trudnoći također je blaga bolest i u većini slučajeva ne utječe na plod.

Kao i kod većine zaraznih bolesti i ovdje su moguće komplikacije. Mogu se pojaviti kod prethodno bolesnih osoba, onih s hemolitičkim anemijama, te onih s oslabljenim imunosnim sustavom (npr. Osobe oboljele od raka ili HIV pozitivne osobe), kao i u trudnica.

Osim infektivnog eritema, artralgija i artritisa, u pacijenata s anemijom srpastih stanica, sferocitozom, talasemijom i anemijom uzrokovanom manjkom željeza, infekcija PVB19 može uzrokovati prolaznu aplastičnu krizu – privremeni zastoj eritropojeze. Ta ima za posljedicu tešku anemiju koja zahtijeva transfuziju krvnih pripravaka sve dok imunosni odgovor pacijenta ne eliminira infekciju. Kod imunokompromitiranih je opisana čista aplazija crvene loze kao posljedica perzistentne infekcije PVB19.

Kod trudnica postoji opasnost od vertikalnog prijenosa i razvoja fetalnih komplikacija, osobito ako se infekcija dogodila prije 20. tjedna gestacije. Fetalne komplikacije uključuju hemolizu, anemiju, neimunosni hidrops i gubitak fetusa.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i epidemiološke situacije te seroloških pretraga detekcije protutijela na parvovirus B19, a rijetko kad je potrebna detekcija PVB19 DNA reakcijom lančane polimeraze (PCR). Ta općenito nije korisna za dijagnozu akutne infekcije u imunokompetentnih osoba bez aplazije crvene loze.

Za infekciju PVB19 nema specifičnog antivirusnog liječenja, no liječnje najčešće nije potrebno, jer bolest prolazi spontano. Infektivni eritem je većinom blaga, samoograničavajuća bolest koja ne zahtijeva hospitalizaciju i nikakvo liječenje osim simptomatskih mjera u slučaju povišene tjelesne temperature (antipiretici) i artralgija (nesteroidni antireumatici). Imunokompetentnim pacijentima s prolaznom aplastičnom krizom daju se transfuzije krvnih pripravaka, a imunokompromitiranima ponekad je treba dati intravenske imunoglobuline.

Ako bolesnik ima samo osip (što je najčešće), ona je zarazna uglavnom nekoliko dana prije pojave osipa. Osobe s oštećenim imunosnim sustavom i nekom drugom kroničnom infekcijom, parvovirus mogu širiti dugo vremena. Vjerojatnost da se netko zarazi u uskom kontaktu u obitelji, školi ili sl. je 10 do 60 %-tna. Oko 90 % odraslih bilo je u kontaktu s parvovirusom i ima zaštitna protutijela. Preboljela bolest ostavlja trajan imunitet.

Pacijenti koji su inficirani s PVB19 najzarazniji su tijekom faze aktivne replikacije virusa. Viremija se javlja 5 do 10. dan nakon izlaganja virusu a traje 5 dana. Za vrijeme viremijske faze pacijenti mogu biti asimptomatski ili imaju nespecifičnu bolest nalik gripi (prema eng. flu-like illness). Zbog tropizma PVB19 prema progenitornim eritroidnim stanicama u pacijenata s prethodnom hematološkom bolesti može se javiti teška anemija. Potom dolazi do stvaranja protutijela specifičnih za PVB19 i stvaranja imunokompleksa te se u toj fazi u imunokompetentnih pacijenata mogu javiti specifični simptomi i znakovi infekcije (artralgije, artritis, osip). U toj fazi bolesnici više nisu zarazni.

Martina Komšić, Tatjana Nemeth Blažić