Na konferenciji su izneseni stručni prijedlozi za poboljšanje skrbi o kompleksnim pacijentima, uobličeni u javnopolitičke smjernice za donositelje odluka o integraciji skrbi i neformalnoj skrbi, izrađene u sklopu projekta Zdravstveni opservatorij.

“Izrađene smjernice su prvi korak u cjelovitom zbrinjavanju kompleksnih pacijenata. Tematski pokrivaju opće postavke o integraciji skrbi i specifično podršku neformalnoj skrbi i neformalnim njegovateljima.” - izv. prof. dr. sc. Aleksandar Džakula, Katedra za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Konferenciju je organizirao PUB HUB tim Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zajedno s partnerima, pokrenuvši stručnu raspravu o ključnim izazovima skrbi za kompleksne pacijente.

“Najkraće rečeno, kompleksni pacijent je onaj koji treba pomoć da bi primio pomoć. Kompleksnost proizlazi iz socijalnih problema, problema mentalnog zdravlja, psiholoških ili ponašajnih značajki koji su prisutni uz osnovnu tjelesnu bolest te otežavaju cjelokupnu skrb i liječenje.” - prof. dr. sc. Karmen Lončarek, Zavod za palijativnu i integriranu skrb, KBC Rijeka

Ovo je bila prva hrvatska konferencija o kompleksnim pacijentima s međunarodnim sudjelovanjem, koja je organizirana povodom nedavnih strateških i zakonskih izmjena kojima se uvode rješenja za skrb o kompleksnim pacijentima. O važnosti ove problematike i konferencije govori i podatak kako se procjenjuje da kompleksni pacijenti čine oko 20% ukupnog broja pacijenata, a da se na njih troši najmanje 50% ukupnih resursa zdravstvenog sustava (vremenski, kadrovski, financijski).

Zaključci s prve hrvatske konferencije o kompleksnim pacijentima

• Potrebno je na razini sustava promijeniti paradigmu rada i razmišljanja o kompleksnim pacijentima. Naime, kompleksni pacijenti su među najbrže rastućim izazovima za zdravstvene sustave (pacijenti s više bolesti, socijalnih problema i/ili problema mentalnog zdravlja i ponašanja).
• Starenje stanovništva, promjena strukture obitelji, ograničeni resursi za skrb te organizacijske prepreke u zdravstvu u različitim kombinacijama uzrokuju dramatične probleme za pacijente, obitelji i zdravstvene radnike.
• Nove tehnologije povećavaju mogućnosti za zbrinjavanje kompleksnih pacijenata, ali istovremeno i povećavaju rizik daljnje fragmentacije skrbi. Zbog toga, razvoj novih rješenja mora biti naslonjen na potrebe pacijenata, obitelji i profesionalaca, a ne isključivo na mogućnosti proizvođača te uklopljene u proces skrbi.
• Adekvatna skrb za kompleksne pacijente nije moguća ako ne postoji kontinuirana i aktivna suradnja različitih profesija i organizacija iz zdravstva, socijalne skrbi i civilnog društva.
• Zbog kompleksnosti potreba, složenog puta pacijenta u skrbi i ograničenih resursa, potrebno je kontinuirano planiranje i koordinacija dionika koji sudjeluju u pružanju skrbi. Na razini ustanova treba odrediti koordinatore ili timove koji se bave time, uz navigatore koji se bave menadžmentom pojedinog slučajeva.
• Prihvaćanje novonastalog stanja pacijenta je proces koji uključuje emocionalnu komponentu i praktičnu reorganizaciju životnog stila (nabavka pomagala i materijala, prilagodba kuće, radnog i društvenog rasporeda obitelji…). Zbog toga je u zbrinjavanju kompleksnih pacijenata ključno rano informiranje obitelji/skrbnika radi planiranja nastavka skrbi.