Jedinstvena situacija u kojoj je Hrvatsku 2020. godine pogodila serija snažnih potresa tijekom globalne pandemije COVID-19 omogućila je istraživanje istodobnih učinaka dvaju kriza na psihološko funkcioniranje adolescenata.

Suočena s nedaćama kriznih situacija, većina adolescenata uspijeva se nositi s jednim ili dva rizična čimbenika bez značajnih štetnih posljedica. Kumuliranje
rizičnih čimbenika povećava vjerojatnost doživljavanja psihološkog stresa, posebno
kod adolescenata koji su zbog razvojne faze u kojoj se nalaze osjetljiviji na takve traumatične događaje. Usmjeravajući se na učenike završnih razreda srednje škole, u radu se istražuje u kojoj mjeri su percipirani učinci istodobnih kriza povezani s pozitivnim psihološkim funkcioniranjem adolescenata (zadovoljstvom životom, blagostanjem, otpornošću i optimizmom).

Osim toga, istraživanje pruža uvid u ulogu školske lokacije, stupnja oštećenja domova, osobnih pozitivnih resursa i percepcije utjecaja potresa na psihološki status u predviđanju straha od potresa. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku 2579 učenika srednjih škola.

Kumulativni negativni utjecaj istodobnih velikih kriza čini se da ima veći učinak na pozitivno psihološko funkcioniranje od jedne prijetnje same po sebi. U skladu s prethodnim istraživanjima, blizina epicentra i oštećenje imovine kao objektivne karakteristike potresa te niža razina otpornosti pokazale su se značajnim prediktorima straha. Međutim, veći učinak na strah pokazuje percipirani utjecaj potresa na psihološki status adolescenata, što naglašava važnost
subjektivnih procjena traumatičnog događaja.