Dr. Schibler i suradnici proveli su Pediatric Acute Respiratory Studies 2 (PARIS 2), kliničko ispitivanje koje je uključivalo 1567 djece u dobi od 1 do 4 godine u 14 centara u Australiji i Novom Zelandu uzrokovane respiratornom bolešću. Bolesnici su randomizirani u omjeru 1:1 u ispitivanu skupinu koja je imala terapiju visokim protokom kisika (n = 753) ili kontrolnu s kisikom u standardnoj terapiji (n = 764).

U primarnu analizu uključeno je 1517 male djece - medijan dobi bio je 1,9 godina, a 46,7% ih je bilo ženskog spola. Oko 75% je imalo hripanje s opstruktivnim smetnjama disanja.

Primarni ishod bio je duljina boravka u bolnici. Mala djeca u ispitivanoj skupini s visokim protokom kisika su značajno dulje boravila u bolnici, 1,77 dana u usporedbi s 1,50 dana u kontrolnoj skupini sa standardnom skrbi (prilagođeni omjer rizika [aHR] = 0,83; P < 0,001).

Sekundarni ishod u ispitivanoj skupini je bio duži medijan trajanja terapije kisikom (1,07 dana u odnosu na 0,75 dana; aHR = 0,78). Osim toga, u skupini s visokim protokom kisika, bilo je 94 (12,5%) prijema na intenzivnu njegu u usporedbi s 53 (6,9%) u kontrolnoj skupini sa standardnim kisikom.