Ključan dio u globalnoj borbi protiv malarije je mogućnost brze i točne detekcije uzročnika. Tehnološki napredak otvara nove dijagnostičke mogućnosti no, najstarija metoda, konvencionalna mikroskopska dijagnostika malarije i dalje predstavlja zlatni standard. Cilj ovog teksta je pregledati dio relevantne literature o dijagnostičkim metodama za malariju koje se najčešće upotrebljavaju u kliničkoj praksi u endemskim i neendemskim zemljama: mikroskopskoj dijagnostici, brzim antigenskim testovima (BAT), molekularnim metodama i serologiji.

Mikroskopski pregled krvnog razmaza i guste kapi omogućuje brzu dijagnozu, kvantifikaciju parazita te vizualnu analizu morfologije, identifikaciju vrste i prepoznavanje miješanih infekcija. Mikroskopski pregled je i metoda izbora za praćenje odgovora na terapiju. Glavni nedostatak mikroskopske dijagnostike je što njena kvaliteta ovisi o dobro uvježbanom laboratorijskom osoblju. Mikroskopska dijagnostika također nije dovoljno osjetljiva za detekciju vrlo niskih parazitemija (<50/μL) kakve se nalaze kod asimptomatskih nositelja, te kao takva nije idealna za masovne probire.

Brzi dijagnostički testovi korisni su u situacijama gdje mikroskopska dijagnostika i molekularne metode nisu brzo dostupne. Njihove prednosti su jednostavnost korištenja i relativno visoka osjetljivost i specifičnost u dijagnostici monoinfekcija s P. falciparum, no ograničene su kod detekcije drugih vrsta plazmodija i miješanih infekcija. Također, pojedine endemske lokacije imaju visoku prevalenciju P. falciparum s delecijama gena za HRP2 antigen, te bi u tom slučaju HRP2 testovi bili manje osjetljivi. Pozitivne rezultate BAT-a treba potvrditi mikroskopskom metodom. Brzi antigenski testovi nisu prikladni za praćenje učinka terapije zbog produžene perzistencije antigena u krvi. Nedovoljno su osjetljivi za masovni probir, osim možda u slučaju novijih ultraosjetljivih BAT-ova.

Molekularne metode općenito pokazuju najvišu osjetljivost i imaju sposobnost detekcije vrlo niskih parazitemija, čak ispod 1/μL. PCR se koristi za potvrdu identifikacije do vrste i najosjetljivija je metoda za dijagnozu miješanih infekcija. Real-time PCR omogućuje kvantifikaciju parazita. Moguća je i detekcija genskih polimorfizama povezanih s rezistencijom na antimalarike. Glavna ograničenja molekularnih metoda je njihova cijena i ovisnost o specijaliziranoj laboratorijskoj opremi. Obzirom da se nukleinske kiseline mogu detektirati u krvi neko vrijeme nakon provedene terapije, ne preporučuje se korištenje PCR u praćenju uspješnosti terapije.

Josip Bago , Hrvojka Janković , Suzana Bukovski