Sarkomi uterusa klasificiraju se u četiri histološka tipa sarkoma: leiomiosarkomi (60 %), endometrijski stromalni (10 - 15 %), nediferencirani (5 – 10 %) i adenosarkomi (10 %). Prema klasifikaciji FIGO bolest se klasificira u četiri stupnja. Ronsini i suradnici fokusirali su se na sarkome uterusa FIGO stadija bolesti I: FIGO IA (tumor veličine < 5 cm), limitiran na korpus uterusa (leiomiosarkom), ili limitiran na endometrij/endocerviks bez znakova miometrijske invazije (endometrijski stromalni sarkom i adenosarkom), ili FIGO IB (tumor limitiran na uterus > 5 cm) (leiomiosarkom) ili s miometrijskom invazijom < ½ debljine miometrija (endometrijski stromalni sarkom, adenosarkom), s ciljem da odgovore na pitanje je li adneksektomija obvezan dio kirurškog postupnika. Prema uvriježenim smjernicama, kirurški postupak u liječenju sarkoma FIGO IA/IB stadija uz histerektomiju podrazumijeva i obostranu adneksektomiju. Osim stadija bolesti, drugi prognostički čimbenici koji utječu na odluku o modalitetu liječenja su histološki tip, gradus tumora i dob bolesnice.

Ronsini i suradnici objavili su pregledni rad kako bi evaluirali potrebu za obostranom adneksketomijom. Pretražili su objavljenu literaturu od 1990. do 2021. godine u bazama podataka (PubMed, Cochrane, Medline, Medscape). Od ukupno 494 objavljena radova 17 ih je zadovoljavalo kriterije za uključivanje u istraživanje. U istraživanje je uključeno ukupno 3 743 bolesnice sa sarkomom uterusa FIGO stadija I. Prosječno vrijeme praćenja bolesnica („follow-up“) iznosilo je od 32 do 123 mjeseca.

Veći broj istraživanja bavio se učinkom obostrane adneksektomije na bolesnice s endometrijskim stromalnim sarkomom, i to utjecajem na stopu recidiva, preživljenje bez napredovanja bolesti i ukupno preživljenje. Nije nađena statistička razlika u ukupnom preživljenju u bolesnica FIGO IA podvrgnutih adneksektomiji i onih u kojih ta nije učinjena. Također, u bolesnica s endometrijskim stromalnim sarkomom niskoga gradusa, prezervacija jajnika poboljšala je kvalitetu života, ali nije pridonijela poboljšanju ukupnog preživljenja. U skupini bolesnica operiranih zbog leiomiosarkoma, u ovoj meta-analizi nije utvrđena statistički značajna razlika u preživljenju bez progresije bolesti u dvije skupine bolesnica (s/bez obostrane adneksektomije). Slični rezultati dobiveni su i za histološki tip adenosarkoma uterusa.

Kirurško liječenje predstavlja primarno liječenje za bolesnice s ranim stadijem sarkoma uterusa i uključuje histerektomiju s/bez obostrane adneksektomije. S obzirom da sarkomi uterusa obično imaju receptore za spolne hormone, hipotetički već uklanjanje adneksa može umanjiti hormonski proliferativni stimulans. Odstranjivanjem adneksa također se smanjuje rizik od nastanka metastaza. Međutim, relaps bolesti u zdjelici kod stadija IA i IB događa se u 14 do 34 % slučajeva, dok se metastaze na jajniku zamjećuju u tek 3,9 % bolesnica. Ova je meta-analiza pokazala stopu recidiva od 7,7 do 100 % u bolesnica podvrgnutih adneksektomiji, dok je u skupini u kojoj je prezerviran jajnik iznosila 17 do 66 %. U premenopauzalnih bolesnica, kastracija značajno utječe na smanjivanje kvalitete života, ne samo u smislu simptoma menopauze već i povećanog rizika za srčanožilne i cerebrovaskularne događaje.

Većina analiziranih istraživanja pokazala je kako adneksektomija u bolesnica sa stadijem FIGO IA/IB ne utječe značajno na relaps bolesti, preživljenje bez progresije ni ukupno preživljenje. Iako postoji određen konsenzus stručnih društava o adneksektomjii u bolesnica u postmenopauzi, prezervacija jajnika opcija je u premenopauzalnih bolesnica, pogotovo onih s endometrijskim stromalnim sarkomom niskoga gradusa.

Ingrid Marton