Međutim, mnogi ljudi se slabo kreću i imaju najmanju moguću količinu tjelesne aktivnosti od nastanka naše vrste. Neadekvatna tjelesna aktivnost danas se definira kao globalna javnozdravstvena kriza s teškim posljedicama.

Uspješno promicanje cjeloživotne tjelesne aktivnosti predstavlja veliku priliku za poboljšanje zdravlja i dobrobit za svakog pojedinca. Unatoč činjenici da se tjelovježba naširoko smatra "lijekom", malo liječnika cijeni puni terapeutski potencijal vježbanja i dokaze o dobrobiti tjelesne aktivnosti.

U preglednom članku se prikazuje kako i zašto živimo u epidemiji tjelesne neaktivnosti te zašto je tjelovježba potrebna za dopunu naše niske razine tjelesne aktivnosti. Prikazana je i uzročno-posljedična veza između uobičajene tjelesne aktivnosti i poboljšanih zdravstvenih rezultata. Kliničari trebaju razumjeti kako koristiti procjene vježbanja i aktivnosti u svojoj kliničkoj praksi.

Iako se učestalost većine nezaraznih bolesti povećava s kronološkom dobi, kronična bolest nije neizbježna posljedica starenja. Umjesto toga, većina kroničnih bolesti djelomično se može pripisati smanjenju razine tjelesne aktivnosti i povećanju razine sjedilačkog ponašanja, zajedno s povećanom konzumacijom visoko prerađene hrane i drugim promjenama u okolišu. Na sreću, jednostavan, ali nedovoljno korišten način rješavanja ovog kroničnog problema je učinkovitije promicanje, omogućavanje i propisivanje vježbanja. Potrebno je motivirati i osnažiti bolesnike na redovitu tjelesnu aktivnost. Na taj način zdravstveni radnici mogu pomoći u prevenciji i liječenju mnogih uobičajenih oblika bolesti uz istovremeno poboljšanje kvalitete života ljudi. Međutim, znanost o tjelesnoj aktivnosti je nedovoljno zastupljena u tradicionalnom medicinskom obrazovanju, ostavljajući kliničare bez baze znanja i potrebnih vještina potrebnih za korištenje ovog moćnog alata. Ako je tjelovježba doista lijek, većina liječnika je slabo opremljena za optimalno korištenje. Vježbanje se ne smije promatrati kao izborna aktivnost za one koji imaju dovoljno sreće da imaju sredstva, vrijeme i motivaciju za to. Tjelovježba je sredstvo za smanjenje osjetljivosti na mnoge bolesti i produljenje životnog vijeka. Dok medicina sada polako počinje cijeniti moćne preventivne i terapeutske prednosti tjelovježbe, mnogi kliničari slabo razumiju njezinu važnost i kako je primijeniti u praksi.

Pregledni članak je zapravo uvodnik u seriju članaka koji će biti objavljeni u NEJM Evidence, a osmišljeni su kako bi se popunile ove važne praznine u znanju i nedovoljno razvijene vještine propisivanja tjelesne aktivnosti.

Autori su započeli s povijesnim pregledom kako i zašto živimo u eri pandemije tjelesne neaktivnosti. Sljedeći članci će obraditi teme koje se moraju znati, a koje se odnose na kliničku uporabu tjelovježbe, uključujući ključnu terminologiju, osnovnu fiziologiju vježbanja, kako dozirati vježbanje, koja je količina tjelovježbe potrebna za smanjenje ili sprječavanje bolesti i poboljšanje zdravlja, te kontroverznu temu “previše” vježbanja te kako se tehnologije koje se brzo razvijaju mogu primijeniti za poboljšanje navika vježbanja. Ova serija predstavlja poziv kliničarima da razmotre tjelesnu aktivnost kao temeljni vitalni znak koji treba mjeriti, raspravljati i upotrebljavati kao sredstvo za produljenje zdravstvenog vijeka, maksimiziranje očekivanog životnog vijeka i poboljšanje kvalitete života svojih pacijenata.