Priča o Liječničkom vjesniku i njegovome kulturnom, znanstvenom i društvenom značaju počinje u devetnaestome stoljeću, kada je Hrvatska i dalje dio Habsburške Monarhije, no sa sve snažnijim razvojem nacionalne svijesti i identiteta. Ukidanje kmetstva, stvaranje građanskog sloja i počeci industrijalizacije polagano transformiraju hrvatsko društvo i otvaraju prostor novim oblicima udruživanja i djelovanja. Ti opći procesi prelili su se i na područje zdravstva i medicine, koje je karakterizirano ubrzavanjem institucionalizacije i profesionalizacije, te tako obilježeno otvaranjem novih bolnica, donošenjem novoga zdravstvenog zakonodavstva i tiskanjem sve većeg broja publikacija.

Redoviti sastanci liječnika radi razmjene iskustava i raspravljanja o tekućim stručnim pitanjima počeli su se održavati još 1830-ih godina, no intenziviraju se u drugoj polovici 19. stoljeća. Dana 26. veljače 1874. godine sastala se u Zagrebu skupina liječnika koja je donijela odluku o osnivanju liječničkog društva, što obilježavamo kao Hrvatski dan liječnika. Pravila  društva potvrđena  su 27. travnja iste godine, a sve kulminira 3. kolovoza 1874. godine, kada je na konstituirajućoj sjednici skupina liječnika u Zagrebu osnovala Sbor liečnika kraljevina Hrvatske i Slavonije i za njegovog predsjednika izabrala Franju Miličića, tadašnjega županijskog fizika u Zagrebu. Zadaća Zbora bila je «njegovati liečničke znanosti, njegovati i promicati zdravstvene interese, najposlije nastojati o krepkom i kolegialnom radu i svezi na korist liečničkoga stališa.» Iste godine osnovano je i moderno zagrebačko sveučilište, ali nažalost bez medicinskog fakulteta koji će biti osnovan tek 1917. godine, pred kraj Prvoga svjetskog rata.

U takvim okolnostima, osnovni preduvjet za ispunjenje Zborovih ciljeva bilo je postojanje nacionalnoga medicinskog časopisa. I zaista, već u siječnju 1877. godine Zbor tiska prvi broj svojega službenog glasila Liječničkog vjesnika, mjesečnika kojemu je osnovna zadaća bila «unapredjivati znanstvenu svoju struku i obće zdravstvo, a tako i stališke interese.» Za prvoga urednika izabran je Ante Schwarz, tajnik Odsjeka za zdravstvo Zemaljske vlade, koji je ujedno bio zaslužan za osnivanje Primaljskog učilišta i Zemaljskog rodilišta 1877. te Zavoda za umobolne u Stenjevcu 1879. godine, a intenzivno se bavio i hrvatskim medicinskim nazivljem. Schwarz je bio i predsjednik Zbora od 1. siječnja 1877. do 3. kolovoza 1878., a poslije njegove smrti 1880. godine nastupaju teški trenuci za Liječnički vjesnik koji počinje izlaziti neredovito i skoro se gasi. Ipak, stanje se s vremenom stabiliziralo i Liječnički vjesnik nastavlja izlaziti te postaje jednim od svega stotinjak svjetskih časopisa koji – tek uz manje prekide – u kontinuitetu izlaze od devetnaestoga stoljeća do danas, a prema trajnosti izlaženja predstavlja najdugovječniji hrvatski medicinski časopis. Za usporedbu, The New England Journal of Medicine počinje izlaziti 1812., The Lancet 1823., BMJ 1840., a JAMA 1883. godine.

povećaj sliku

Medicinski časopis nije samo ogledalo događaja iz medicine jednoga naroda, nego i okupljalište akademske zajednice, mjesto znanstvene i stručne rasprave i sredstvo distribuiranja praktičnih iskustava i znanja. Šarmantna dopisnica izdana u povodu obljetnice neka nam, stoga, bude podsjetnik na naše najstarije glasilo u kontinuitetu i na njegovu ulogu u razvoju medicine u Hrvatskoj. Ona je poruka i simbol opstanka u vremenu koje lako briše i lako zaboravlja.