Važno je napomenuti da se medicinska intervencija ili hospitalizacija mogu izbjeći skraćenjem trajanja gubitka svijesti.

Glukagon je u Hrvatskoj odobren i nalazi se na Osnovnoj listi lijekova HZZO-a  kao prašak i otapalo za injekciju. Bočica sadrži 1 mg glukagona.

Međutim glukagon je u Europskoj uniji odobren i u obliku nazalnog spreja) pa se  može nabaviti na privatni recept.

Naime, parenteralna primjena glukagona koja je još uvijek široko zastupljena, zahtijeva edukaciju onih koji pružaju pomoć bolesniku s hipoglikemijom i gubitkom svijesti. Prije primjene potrebno je pažljivo miješanje praška glukagona s vodom za injekciju pa potom ponovno uvlačenje bistre otopine te supkutana ili intramuskularna primjena. Još 2001. godine simulacijska studija utvrdila da unatoč edukaciji koju je prošlo 90 % roditelja, njih 69 % je imalo poteškoće s "kitom" za davanje glukagona, 6 % je nenamjerno/nehotično prekinulo davanje injekcije, a 4 % je primijenilo samo zrak ili otapalo.

S druge strane, pripravak nazalnog glukagona sadrži 3 mg glukagona u jednodoznom spremniku te se primjenjuje izravno u nosnicu (samo u jednu). Glukagon se pasivno apsorbira kroz nosnu sluznicu te nije potrebno posebno inhalirati niti duboko disati nakon primjene doze (uostalom primjenjuje se u osoba s poremećajem svijesti). Jednodozni spremnik nazalnog glukagona je pripremljen za trenutnu primjenu, postavi se u nosnicu i pritisne.

Iz navedenog je jasna je razlika u jednostavnosti primjene između parenteralnog i nazalnog glukagona u korist nazalnog.