Koja vrsta liječenja protiv SARS-CoV-2 bi mogla ostati učinkovita i kod mutacije virusa?

Kod visokorizičnih bolesnika potrebna su terapijska sredstva visoke učinkovitosti usmjerena protiv SARS-CoV-2 virusa, uzročnika infekcije COVID-19.

Nedavno objavljeni rezultati istraživanja sugeriraju da je jedna od mogućnosti i liječenje monoklonskim protutijelima kako bi se smanjio rizik od hospitalizacije. Međutim, virus SARS-CoV-2 mutira i postaje otporan na neka protutijela tako da je i dalje potrebno razvijati nove lijekove i terapijska sredstva koja će kao monoterapija ili kombinirana terapija biti učinkoviti bez obzira ne evoluciju virusa.

Jedno od mogućih rješenja je monoklonsko protutijelo koje neutralizira SARS-CoV-2 evolucijski konzervirani epitop izvan mjesta za vezanje receptora koje se brzo mijenja.

Što je sotrovimab?

Sotrovimab je dizajnirano humano monoklonsko protutijelo koje neutralizira SARS-CoV-2 i više drugih Sarbecovirusa, uključujući i SARS-CoV-1 koji je uzrokovao izbijanje SARS-a prije dva desetljeća. Zapravo, roditeljski oblik sotrovimaba, S309, izoliran je od pacijenta sa SARS-CoV-1. Gupta i suradnici pretpostavili su da bi monoklonsko protutijelo koje neutralizira sve Sarbecoviruse ciljalo na visoko konzervirani epitop bez obzira na evoluciju SARS-CoV-2.

Monoklonsko protutijelo je vrsta proteina koji je dizajniran za prepoznavanje i pričvršćivanje na određenu strukturu (antigen).

Je li sotrovimab primijenjen u ranoj fazi bolesti spriječio napredovanje COVID-19 u visokorizičnih bolesnika?

Rezultati ove privremene analize pokazuju da sotrovimab može biti jedan od lijekova izbora kod vanbolničkih bolesnika s COVID-19. Autori su analizirali relativno smanjenje rizika za hospitalizaciju (na > 24 sata) ili smrti između pacijenata koji su primili jednu dozu sotrovimaba od 500 mg i onih koji su primali placebo iznosio 85%. Ukupno 3 od 291 bolesnika u skupini koja je primala sotrovimab (1%), u usporedbi s 21 od 292 pacijenta u placebo skupini (7%), imalo je progresiju bolesti koja je dovela do hospitalizacije (na > 24 sata) zbog bilo kojeg uzroka ili smrti (relativno smanjenje rizika, 85%; 97,24% interval pouzdanosti [CI], 44 do 96; P=0,002). Svih 5 bolesnika koji su primljeni u jedinicu intenzivnog liječenja bilo je u placebo skupini.

Jesu li zabilježene nuspojave sotrovimaba?

U populaciji sigurnosne analize, 73 od 430 pacijenata u skupini koja je primala sotrovimab (17%) i 85 od 438 pacijenata u skupini koja je primala placebo (19%) prijavilo je nuspojavu. Postotak bolesnika koji su prijavili nuspojave stupnja 3 ili 4 bio je niži u skupini koja je primala sotrovimab (2%) nego u skupini koja je primala placebo (6%). Postotak bolesnika s reakcijama povezanim s infuzijom bio je isti u objeskupine (1% u svakoj). Ozbiljne nuspojave javile su se u 2% bolesnika koji su primali sotrovimab i u 6% onih koji su primali placebo. Većina tih događaja bile su hospitalizacije zbog uzroka povezanih s COVID-19. Istraživači nisu smatrali da su ozbiljne nuspojave povezane sa sotrovimabom. Nalazi laboratorijskih pretraga bili su slični u skupinama koje su primale sotrovimab i placebo.