Vrlo visoki udio bolesnika na dijalizi imao je asimptomatsku infekciju (do 40%) što je dodatno otežavalo detekciju pozitivnih, a istodobno i olakšavalo širenje virusa. Kao jedan od razloga nižeg postotka umrlih je vjerojatno i pravilnije bilježenje uzroka smrti od COVID-19, pri čemu se bolovanje od terminalnih bolesti češće bilježilo uzrokom smrti, a ne i pridružena infekcija COVID-19 koja nije dovodila do pogoršanja osnovnih tegoba.

Istraživanja na procijepljenim dijaliznim bolesnicima, provedena s podacima prikupljenim do 01.07.2021., pokazala su rapidniji pad protutijela na COVID-19 u odnosu na procijepljenu opću populaciju, no istovremeno su opisana protutijela koja su nakon cijepljenja bila prisutna i do 7 mjeseci. Točan mehanizam odstupanja serologije nakon cijepljenja u dijaliziranih bolesnika u odnosu na opću populaciju nije poznat. Jedan od mogućih razloga je hipoimuni odgovor dijaliziranih bolesnika na infekciju COVID-19. Zanimljivo, dosad su opisivane teže kliničke slike i lošiji ishodi u dijaliziranih bolesnika zaraženih virusom gripe, no patofiziologija oštećenja ciljnih stanica organa u virusu gripe i virusu COVID-19 nisu isti. Imunosuprimiranost bolesnika na dijalizi kao posljedica uremije i pojedinih lijekova (imunosupresivi, kortikosteroidi) zasigurno je pridonijela nižoj stopi teško bolesnih i posljedično nižoj smrtnosti od očekivane.

S obzirom na navedeno, u 3. mjesecu 2021. godine započeto je istraživanje u organizaciji HZJZ (Službe za mikrobiologiju i Službe za javno zdravstvo) i KBC Zagreb, (Klinike za unutarnje bolesti, Zavoda za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju) te su uključeni centri za dijalizu KBC Zagreb, KBC Sestre Milosrdnice i KB Dubrava.

Cilj ovog prospektivnog multicentričnog istraživanja bio je odrediti stupanj serološkog odgovora na cjepivo protiv COVID-19-virusa u populaciji dijaliziranih bolesnika, usporediti vrijednosti u odnosu na procijepljenu opću populaciju te odrediti moguće razlike u titru protutijela između procijepljenih i neprocijepljenih dijaliznih bolesnika, kao i u podskupinama bolesnika koji su preboljeli i bolesnika koji nisu preboljeli infekciju COVID-19.

Prikupljani su osnovni demografski podaci o svim bolesnicima na dijalizi, podaci o dijalizi te se u svih bolesnika određivalo slijedeće:

• serologija na COVID-19 – IgG i IgM;
• puna krv – mutacija ACE-gena;
• puna krv – aktivacija i granuliranost neutrofila, monocita i limfocita kao parametar odgovora na ranije preboljeli COVID-19 i cijepljenje;
• kompletna krvna slika;
• kompletna biokemija;
• podaci o komorbiditetima i lijekovima.

U kontrolnoj skupini bili su uključeni medicinski djelatnici svih triju odjela dijalize (medicinske sestre i tehničari te liječnici) od kojih je većina procijepljena, a dio njih je prebolio infekciju.

Uključivanjem dijaliznih centara KBC Sestre Milosrdnice, KB Dubrava i KBC Zagreb obuhvatili smo većinu dijalizne populacije grada Zagreba i nesumnjivo dobili puno jasniju sliku ne samo stupnja serološkog odgovora, već i potrebu za eventualnom trećom dozom cjepiva u toj specifičnoj populaciji.

Rezultati istraživanja nam su pružili potvrdu hipoteze, koje smo se istovremeno i bojali, a to je da je naša dijalizna populacija imunosuprimirana uremijom te nema odgovor na cjepivo kao kod opće populacije. Istodobno i na njihovu sreću, to je i vjerojatni razlog zašto nisu u velikoj većini razvijali tešku kliničku sliku kada su bili pozitivni na COVID-19.

Analizirali smo serološke nalaze u ukupno 224 dijalizirana bolesnika iz triju dijaliznih centara od kojih je 180 bilo procijepljeno, 32 bolesnika su preboljela infekciju COVID-19, a 12 bolesnika bilo je necijepljeno. U kontrolnoj skupini bila su 123 ispitanika od kojih je 110 procijepljeno, 9 ih je preboljelo infekciju COVID-19, a 4 ispitanika bilo je necijepljeno.

Od 180 cijepljenih dijaliznih bolesnika, 66 (36.6%) bolesnika je bilo pozitivno, točnije imalo je zadovoljavajuć titar protutijela nakon cijepljenja, 36 (20.1%) bolesnika bilo je granično, a čak 78 (43.3%) bolesnika bilo je negativno. Ukupan postotak graničnih i negativnih bolesnika je bio 63.3%.

Od 110 cijepljenih kontrolnih ispitanika, 66 (60.0%) ispitanika bilo je pozitivno, točnije imalo je zadovoljavajuć titar protutijela nakon cijepljenja, 20 (18.0%) bilo je granično, a samo 24 (22.0%) ispitanika bilo je negativno. Ukupan postotak graničnih i negativnih ispitanika bio je 40.0%.

Detaljna statistička analiza dobivenih podataka (usporedba razine, odnosno brojeva protutijela između cijepljenih i necijepljenih/preboljelih dijaliznih bolesnika te između dijaliznih bolesnika i kontrolne skupine, određivanje varijable povezane s kroničnom dijalizom i razinom protutijela, određivanje razine neutralizacijskih protutijela itd.) je u tijeku.

Istovremeno, prikupljali smo uzorke pune krvi za dijalizirane bolesnike i kontrolnu skupinu zbog određivanja mutacija ACE-gena – analiza uzoraka je u tijeku.

Sljedeći korak je proširivanje ovog istraživanja na druge dijalizne centre u Republici Hrvatskoj, kako bismo na još većem broju pacijenata potvrdili vrlo vrijedne rezultate ovog istraživanja.

• doc. dr. sc. Ranko Stevanović, primarius, dr. med. (HZJZ)
• dr. sc. Vedran Premužić, dr. med. (KBC Zagreb)
• izv. prof. dr. sc. Tatjana Vilibić-Čavlek, dr. med. (HZJZ)