Njihov rad, proveden neovisno, pomogao je u objašnjavanju kako ljudi pretvaraju fizički utjecaj iz topline ili dodira u živčane impulse koji nam omogućuju da opažamo i prilagođavamo se svijetu oko nas, stoji u priopćenju Nobelove skupštine  Instituta Karolinska u Švedskoj.

Patapoutian je rođen 1967. od armenskih roditelja u Libanonu, a u mladosti se preselio u Los Angeles.

Zaslužan je za pronalazak staničnog mehanizma i temeljnog gena koji prevodi mehaničku silu na našu kožu u električni živčani signal.

Julius je rođen u New Yorku prije 65 godina, profesor je na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu (UCFS), a prije je radio na Sveučilištu Columbia u New Yorku.

On je koristio kapsaicin kako bi simulirao lažni osjećaj topline i to objasnio uz pomoć receptora u koži.

Kapsaicin je tvar dobivena iz chili paprike koja putem tvari P djeluje analgetski. Dugotrajna uporaba kapsaicina rezultira desenzibilizacijom nociceptivnih vlakana i inhibicijom prijenosa bolnog impulsa. Lokalno peckanje je najčešća nuspojava topikalnog kapsaicina i može se pojaviti kod više od polovice bolesnika. Međutim, obično je blaga do umjerena i smanjuje se nastavkom primjene. Nadalje, lokalni kapsaicin ne smije doći u dodir sa sluznicama, oštećenom kožom, očima ili genitalnim područjima.