Oba cjepiva protiv COVID-19 i mRNA-1273 i BNT162b2 pokazala su veću učinkovitost od 90% u sprječavanju simptomatske infekcije virusom SARS-CoV-2 u do sada provedenim velikim kliničkim ispitivanjima. Međutim, nisu objavljeni podatci o imunogenosti pojedinog cjepiva. Istražitelji su u prospektivnu kohortnu studiju uključili zdravstvene radnike kod kojih su uzorci krvi testirani prije i 6 − 10 tjedana nakon cijepljenja. Pojedinci su se smatrali prethodno zaraženima ako su u bilo kojem trenutku imali detektirajuća anti-nukleokapsidna protutijela, detektirana protutijela prije cijepljenja ili u anamnezi PCR-om potvrđen pozitivan bris nazofarinksa.

Općenito, prethodno zaraženi sudionici imali su viši titar protutijela na protein šiljka (spike) od sudionika koji nisu bili u kontaktu s virusom SARS-CoV-2.

Od ukupno 1647 sudionika, 688 (22% prethodno inficiranih) primilo je Modernino cjepivo, a 959 (13% prethodno zaraženih) Pfizerovo cjepivo. Titar protutijela na protein šiljka bio je značajno viši u grupi koja je primila Modernino cjepivo u odnosu na grupu s Pfizerovim cjepivom (3836U/mL vs. 1444 U/mL). Bez obzira jesu li ispitanici prethodno bili zaraženi sa SARS-CoV-2 ili nisu, primatelji Moderninog cjepiva imali su viši titar protutijela u odnosu na Pfizerovo cjepivo (10708 vs. 8174 U/mL [inficirano]; 2881 vs. 1108 U/mL [nezaraženih]). U multivarijatnoj regresijskoj analizi tip cjepiva ostao je neovisno povezan s titrom protutijela.

Međutim, postoje ograničenja studije jer se nisu dokazivala neutralizacijska protutijela i nije postojala randomizacija ispitanika. Tako u skupini zdravstvenih radnika koji su primili Pfizerovo cjepivo ima više žena i osoba koje nisu bile u kontaktu s koronavirusom.