povećaj sliku

Definicija i klinička slika

Ospice su akutna virusna bolest koja počinje s prodromalnom ili kataralnom fazom, koja traje od 2 do 4 dana. To je vrućica i najmanje jedan od simptoma (kašalj, kataralna upla sluznice nosa i gornjih dišnih putova te konjunktivitis), slično bilo kojoj infekciji gornjih dišnih putova.

Karakteristični osip za ospica - eritematozni makulopapularni egzantem - pojavljuje se 2 do 4 dana nakon pojave vrućice i to najprije na licu i glavi, a zatim na trupu i ekstremitetima; može biti konfluentan na licu i gornjem dijelu tijela.

Tijekom narednih 3 do 5 dana, osip u različitim dijelovima tijela nestaje redoslijedom kojim se pojavio, a potpuni oporavak nastupa u roku od 7 dana nakon pojave osipa u nekompliciranim slučajevima.

Koplikove pjege javljaju se 2. ili 3. dana bolesti i prisutne su u 70% oboljelih. Prvo se pojave na bukalnoj sluznici (unutrašnja strana obraza), nasuprot gornjeg kutnjaka. To su sitne, sivkaste naslagice s okolnom svijetlo crvenom sluznicom i smatraju se patognomoničnim za ospice. Iščeznu za 1 ili 2 dana kada se počinje javljati osip

Koje se komplikacije mogu razviti u bolesnika s ospicama?

Komplikacije povezane s ospicama u industrijaliziranim zemljama uključuju upalu uha (7 do 9% bolesnika), upalu pluća (1 do 6%), proljev (8%), postinfektivni encefalitis (približno 1 na 1000), subakutni sklerozirajući panencefalitis (progresivno degenerativna bolest s početkom obično 5 do 10 godina nakon akutnih ospica, oko 1 na 10.000), i smrt (oko 1 na 1000). Rizik od komplikacija je povećan kod dojenčadi, starijih od 20 godina, trudnica, pothranjene djece (osobito onih s nedostatkom vitamina A) i kod imunokompromitiranih osoba (npr. oboljelih od raka ili s HIV infekcijom).

Kako se dijagnosticiraju ospice?

Dok se tipičan slučaj ospica lako prepoznaje tijekom epidemija, klinička dijagnoza je izazovna mnogim kliničarima koji nisu vidjeli ospice i pacijentima koji su se pojavili prije početka osipa ili čiji je osip manje očigledan (npr. kod mlađe dojenčadi koja su stekla antitijela od majke u trudnoću, ili kod osoba koje su prethodno primile imunoglobuline, ili su cijepljenja nakon izlaganja virusu ospica).

Definicija slučaja ospica koju preporuča CDC (tj. generalizirani makulopapularni osip, vrućica [tjelesna temperatura, ≥38,3 ° C] i kašalj, kataralna upala sluznice nosa ili konjuktivitis [ili kombinacija ovih simptoma]) ima visoku osjetljivost (75 do 90)%), ali nisku pozitivnu prediktivnu vrijednost u uvjetima niske incidencije, što ukazuje na potrebu za laboratorijskom potvrdom. Najčešća laboratorijska metoda za potvrđivanje ospica je otkrivanje protutijela specifičnih za virus ospica u uzorku krvi (osjetljivost, 83 do 89%; specifičnost, 95 do 99%).

Ta se antitijela ne mogu otkriti u otprilike 25% osoba unutar prva 72 sata nakon pojave osipa, ali su gotovo uvijek prisutna nakon 4 dana osipa.

Kako postupati u slučaju pojave ospica?

Cjepivo protiv ospica koje se daje u roku od 72 sata nakon izlaganja ospicama ili ljudskog imunološkog globulina dano do 6 dana nakon izlaganja, može spriječiti ili ublažiti bolest kod osjetljivih osoba. U istoj obitelji ili u kolektivu u kojima se može odrediti vrijeme prvog izlaganja, pokazalo se da je profilaksa vrlo učinkovita (do 90% nakon cjepiva i 95% nakon primjene imunoglobulina). Cijepljenje protiv ospica se preporučuje svim izloženim osobama koje nemaju kontraindikacije i koje nisu cijepljene ili su primile samo jednu dozu cjepiva.