Unos virusa ospica u Hrvatsku je kontinuirano prisutan, a time i mogućnost nastanka epidemije, jer se u Europi i drugdje u svijetu ospice javljaju sporadično ili u epidemijskom obliku kontinuirano.

U Hrvatskoj su cijepni obuhvati u opadanju zadnjih šest godina i razlikuju se među županijama i mjestima. Najniži su cijepni obuhvati u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. U tim su županijama cijepni obuhvati niži u glavnim gradovima nego u drugim dijelovima županija.

Postoji mogućnost uspostave cirkulacije virusa ospica pojavi li se u nekim od gradova s niskim cijepnim obuhvatima, pogotovo ako bi se radilo o djeci predškolske dobi, što bi moglo rezultirati manjim epidemijama.

Pri upisu u školu su cijepni obuhvati kombiniranim cjepivom protiv ospica, rubele i mumpsa viši nego u dobi od godinu dana, te je rizik za širenje ospica u školskim kolektivima niži nego u predškolskim kolektivima.

Ako necijepljena osoba na putovanju dođe u kontakt sa zaraznom osobom, velika je vjerojatnost da će se zaraziti, pa postoji mogućnost prijenosa infekcije po povratku u Hrvatsku.

Svake godine u Hrvatskoj imamo pojedinačne slučajeve ospica uvezene iz drugih zemalja, no zahvaljujući visokim cijepnim obuhvatima hrvatskog stanovništva, u većini slučajeva ne nastaje širenje infekcije u stanovništvu.

Drugim riječima, osnovna mjera za sprečavanje epidemije ospica je održavanje visokih cijepnih obuhvata stanovništva, čime se onemogućava prijenos bolesti u slučaju unosa izvana.

Pojačane mjere zdravstvenog nadzora na granici, zračnim ili pomorskim lukama nisu efikasne, s obzirom na to da zaražena osoba može biti potpuno zdrava pri ulasku u zemlju, a oboljeti i postati zarazna za osobe u kontaktu tek nakon što se vrati kući.

Rizik za epidemijsko širenje prvenstveno ovisi o tome u koju bi se populaciju unio virus ospica, tj. o procijepljenosti populacije u koju bi došao bolesnik.