Utjecaj neuromitova na poučavanje
31.03.2019.
Suvremene interdisciplinarne spoznaje iz područja pedagogije i neuroznanosti naglašavaju važnost aktivne uloge učenika u procesu učenja, odnosno konstruiranja znanja, i važnost uloge uređene okoline učenja, dovodeći time u pitanje svrstavanje učenika u kategorije koje počivaju na pseudoznanstvenim osnovama kao na primjer, prema stilovima učenja
Cilj je ovoga rada teorijsko-komparativnom analizom prikazati najčešće mitove vezane uz proces učenja i poučavanja. Budući da su učitelji desetljećima izloženi pseudoznanstvenim odgojno-obrazovnim teorijama, nužno je potrebno upoznati ih sa znanstvenim spoznajama koje razbijaju te, takozvane, neuromitove, odnosno dati im uvid u neutemeljenost uvriježenih subjektivnih i pseudoznanstvenih teorija učenja i poučavanja koji se u literaturi često nazivaju neuromitovima.
Neki od najčešćiš neuromitova su primjerice da stil poučavanja valja prilagoditi učenikovom stilu učenja, da su osobe s razvijenijom desnom moždanom hemisferom kreativnije te da učenici lakše i brže uče uz pomoć digitalnih medija.
U radu se ovi i drugi neuromitovi problematiziraju u kontekstu suvremenih neuroznanstvenih spoznaja i u kontekstu rezultata relevantnih empirijskih istraživanja.
Nevenka Maras
