Skup je otvorio predsjednik Hrvatske akademije akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da je nužno da se HAZU oglasi i u vezi ovog važnog javnozdravstvenog pitanja koje je izazvalo veliku pozornost javnosti, ali i zbunjenost i nerazumijevanje među građanima. „Cijepljenje se smatra jednim od najvećih postignuća u medicini jer je pridonijelo povećanju ljudskog života, ali sada je došlo do njegova osporavanja“, kazao je akademik Kusić.

Dekan Medicinskog fakulteta prof. dr. sc. Marijan Klarica istaknuo je da samo stručnjaci mogu na pravi način protumačiti podatke koji se u javnosti šire u vezi cijepljenja, dok je prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević kazala da cijepljenje u velikoj mjeri olakšava posao infektolozima.

Okrugli stol vodio je akademik Slobodan Vukičević koji je održao i predavanje na temu Utjecaj politike na medicinu i znanost temeljenu na dokazima. Predavanje o povijesti cijepljenja i utjecaju na dužinu života održala je dr. sc. Viktorija Erdeljić Turk iz KBC-a Zagreb, prof. dr. sc. Goran Tešović, Medicinski fakultet u Zagrebu održao je predavanje na temu Snaga dokaza u vakcinologiji, dok je o epidemiološkim aspektima cijepljenja i necijepljenja govorio prim. dr. sc. Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a akademik Josip Madić s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu o utjecaju cijepljenja životinja na suzbijanje zaraznih bolesti lj. Povijest vakcinologije obilježena je uspjesima, a značajno manje neuspjesima.

Na kretanje zaraznih  bolesti u stanovništvu se može utjecati na različite načine, a cijepljenje je jedan od najučinkovitijih načina za sprečavanje bolesti jer izravno smanjuje osjetljivost cijepljenih pojedinaca za infekciju i razvoj bolesti, te time dodatno smanjuje količinu izvora infekcije za stanovnike. Cjepiva koja pružaju solidnu i dugotrajnu ili doživotnu zaštitu (npr. cjepivo protiv dječje paralize,  ospica, rubele, hepatitisa B) omogućavaju eliminaciju bolesti ili eradikaciju bolesti, koja podrazumijeva iskorjenjivanje uzročnika bolesti iz populacije. Na taj je način eradicirana bolest velike boginje. Kod nekih bolesti, protiv kojih cjepivo ne pruža solidnu i doživotnu zaštitu (npr. cjepivo protiv hripavca), ne može se očekivati eliminacija/eradikacija bolesti, ali se može postići značajno smanjenje pobola u najosjetljivijem dijelu stanovništva, u kojih su najčešće komplikacije bolesti i smrtni ishodi. Zahvaljujući dugogodišnjim visokim cjepnim obuhvatima u Hrvatskoj, dječja paraliza je eradicirana, rubela i ospice su eliminirane, a pobol od ostalih bolesti protiv kojih se cijepi je značajno smanjen.

Nažalost, unazad pet-šest godina uočen je pad cjepnih obuhvata za sva cijepljenja u dojenačkoj i predškolskoj dobi, što je zabrinjavajuće jer se na taj način povećava udio osjetljive djece i povećava rizik od izbijanja epidemija bolesti za koje smo smatrali da pripadaju prošlim vremenima.

Padu cjepnih obuhvata prvenstveno doprinose dezinformacije o pojedinim cjepivima i cijepljenju kao medicinskom postupku, čime se zbunjuje roditelje djece koja se trebaju cijepiti. Preuveličavaju se rizici od cijepljenja, pripisuju se cjepivima navodne posljedice za koje nema nikakva dokaza da su povezane s cijepljenjem i sustavno se javnost obasipa netočnim informacijama da su bolesti protiv kojih se cijepi posve bezazlene i da su cjepiva neučinkovita.

Obaveza cijepljenja djece nije represivna mjera već javnozdravstvena mjera s ciljem podizanja razine zdravlja stanovništva a pogotovo zaštite djece od bolesti. Zahvaljujući dugogodišnjem sustavnom cijepljenju, u Hrvatskoj su eliminirane teške bolesti od kojih su ponajviše obolijevala djeca poput dječje paralize, neonatalnog tetanusa, diseminiranih oblika tuberkuloze u dječjoj dobi, rubeolatne embriopatije i difterije. Druge bolesti, poput hripavca, mumpsa, meningitisa uzrokovanog hemofilusom influence tipa B, hepatitisa B su značajno reducirane zahvaljujući cijepljenju.

Zaštita zdravlja stanovništva nije politički i korporativni interes, već je interes stanovništva i interes je svakog pojedinog roditelja da zemlja u kojoj dijete živi bude slobodna od teških bolesti koje mogu ostaviti trajne posljedice i uzrokovati smrt djece. Jedini način za osposobiti osobe izložene dezinformacijama da im se odupru, jest podići razinu zdravstvene i znanstvene pismenosti stanovništva, kako bi bili u stanju razlikovati znanstveno utemeljene tvrdnje na kojima počiva današnja medicina od neutemeljenih tvrdnji.

Suvremena vakcinologija ima cilj proizvesti zaštitna i istovremeno nisko reaktogena/sigurna cjepiva s minimalnim brojem nuspojava.

Dakako, ne postoji savršeno cjepivo koje bi pružalo stopostotnu doživotnu zaštitu svima cijepljenima i koje nema nuspojave. Međutim, za cjepiva koja se rutinski koriste u programima cijepljenja širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, nedvojbeno je da korist od cijepljenja značajno nadmašuje rizik od štete uzrokovane nuspojavama. Odnos koristi i rizika od cijepljenja se kontinuirano procjenjuje i u slučajevima kada zbog nekog razloga rizik nadmaši korist, takvo se cjepivo zamijeni ili se ukine cijepljenje.

Standardi proizvodnje suvremenih cjepiva, kao i kliničkih studija, podignuti su posljednjih desetljeća na visoku razinu, a uključene su desetine tisuća osoba različitih dobnih i etničkih skupina.

Sva cjepiva u upotrebi evaluirana su od strane neovisnih regulatornih tijela (Europska agencija za lijekove, Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode), prije uvođenja u upotrebu u Hrvatskoj su dulje vrijeme bila u masovnoj upotrebi u drugim zemljama i svaka serija cjepiva koja se pušta u promet, nakon vlastite kontrole od strane proizvođača, dodatno se kontrolira od strane nacionalnih regulatornih tijela. Postregistracijske studije osiguravaju dodatni nadzor nad eventualnim rijetkim nuspojavama, što cjepiva čini sigurnijima, a suvremenu vakcinologiju znanošću utemeljenoj na dokazima.

Pristanak za cijepljenje se daje usmeno i samim činom dolaska na cijepljenje s djetetom, te nije nužno prikupljati pisane informirane pristanke za cijepljenje prema Programu cijepljenja. A informiranje, kao komponenta informiranog pristanka je obveza svakog liječnika koji cijepi, da u skladu s potrebama roditelja informira roditelje o svim aspektima cijepljenja.

Zahtjev za testiranjem na preosjetljivost na pojedine sastojke cjepiva, ako nema razloga posumnjati na alergiju na temelju pregleda, medicinske dokumentacije i razgovora s roditeljem, je besmislen. Nigdje na svijetu se ne testiraju djeca na sastojke cijepljenja prije primjene cjepiva, radi dokazivanja neprisutnosti preosjetljivosti, ako nema razloga posumnjati na preosjetljivost. Sve alergološke smjernice i preporuke o načinu alergološke obrade odnose se na djecu kod koje se posumnja na preosjetljivost na temelju anamneze ili medicinske dokumentacije.

Sigurnost cjepiva koja se koriste u Hrvatskoj nije upitna s obzirom na stroge kriterije za registraciju cjepiva i na to da se svaka serija cjepiva prije puštanja u promet kontrolira od strane neovisnog nacionalnog regulatornog tijela (u Hrvatskoj to je HALMED).

Marijan Lipovac

Ured za odnose s javnošću i medije HAZU