Ateroskleroza je patološki proces koji je u podlozi najvažnijih bolesti u kardiovaskularnoj medicini – infarkta miokarda, moždanoga udara, periferne arterijske bolesti.

Akutni klinički izražaj ateroskleroze očituje se kao aterotrombotski događaj na području vulnerabilne, odnosno nestabilne aterosklerotske lezije, koju obilježava ozljeda endotela, pojačana upalna aktivnost te hiperaktivacija trombocita.

Upravo je hiperaktivnost trombocita presudna za nastanak okluzivnoga ili subokluzivnoga ugruška koji kritično sužava ili začepljuje pogođenu arteriju i izaziva akutnu ishemiju, tj. infarciranje tkiva u njezinu opskrbnom području. Aktivirani trombociti morfološki i funkcijski bitno se razlikuju od tzv. mirnih trombocita lučeći niz supstancija kojima jedni druge privlače i koje se vezuju na različite umnožene receptore na površini takvih trombocita. Stoga je antitrombotska terapija jedan od najvećih napredaka u kardiovaskularnoj farmakologiji.

Intervencijski zahvati, posebice u akutnim aterotrombotskim stanjima, bitno su smanjili smrtnost i posljedice u preživjelih, jer rano otvaranje začepljene arterije omogućuje brzu reperfuziju s posljedičnim prekidanjem infarciranja tkiva. Pritom su antiagregacijski lijekovi ključ uspjeha intervencije jer u slučaju njihova izostanka, ali i rezistencije bolesnika na takvu terapiju, dolazi do opasne retromboze, odnosno reinfarkta.

Individualne varijacije odgovora na antitrombocitne, poglavito antiagregacijske lijekove, vrlo su privlačno područje istraživanja s kontroverznim rezultatima. Istraživački tim Klinike za bolesti srca i krvnih žila Medicinskog fakulteta u KBC-u Zagreb objavio je pedesetak radova in extenso u uglednim časopisima te veći broj sažetaka u domaćoj i inozemnoj literaturi koji se odnose na istraživanja individualnog odgovora na antiagregacijske lijekove kod različitih kategorija kardioloških i kardiokirurških bolesnika. U njima su opisani izvorni rezultati usmjereni ne samo na zanimljive laboratorijske parametre nego i na važne kliničke ishode, i to u kontekstu intraindividualnog i interindividualnog farmakološkog odgovora na antiagregacijsku terapiju.

Projekt SPARELIFE Hrvatske zaklade za znanost nastavak je prethodnih vlastitih istraživanja te primjenjuje metodologiju randomizirane intervencijske studije za bolesnike s akutnim koronarnim sindromom, odnosno prospektivnog opservacijskog istraživanja za bolesnike s plućnom hipertenzijom i fibrilacijom atrija te one nakon terapijske hipotermije nakon kardijalnog aresta, transplantacije srca i endovaskularne implantacije proteze aortnoga zalistka.