Tiskanje II. izmijenjenog i dopunjenog izdanja sveučilišnog udžbenika MEDICINSKA BIOKEMIJA I LABORATORIJSKA MEDICINA U KLINIČKOJ PRAKSI uvjerljivi je dokaz kvalitete prvog izdanja ovog udžbenika, kao i nasušne potrebe studenata biomedicine i zdravstva na sve tri razine sveučilišnog obrazovanja za ovom vrstom nastavnog štiva na sveučilištima u Republici Hrvatskoj. Naime, 1. izdanje udžbenika je već odavno u cijelosti rasprodano, a računalne aplikacije u sofisticiranoj medicinskolaboratorijskoj dijagnostici i nove spoznaje u biomedicinskim znanostima se razvijaju i šire iznimno brzo. Među ostalim, to je vezano i za dodatna poboljšanja hardvera (dramatično poboljšanje grafičkih i računalnih performansi za radne stanice i dijagnostičke uređaje), softvera i novijih računalnih metoda. Velike promjene koje su se dogodile u tehnologiji umrežavanja, pohrane i prikaza podataka imaju ključnu ulogu i u popratnim novim i složenijim aplikacijama u svim granama medicine pa tako i u medicinskoj biokemiji i laboratorijskoj medicini.

Dakle, veoma brzi razvoj tehnologije (osobito analitičke i informatičke) značajno je promijenio prijašnju ulogu stručnjaka u medicinskolaboratorijskoj dijagnostici. Danas je, osim analize različitih promjena primjenom čitavog niza morfoloških, ali i funkcionalnih tehnika (za čiju je ispravnu interpretaciju nužno poznavanje granica mogućnosti svake pojedine tehnike) potrebno istovremeno dobro poznavanje patofizioloških zbivanja u tijelu te njihova refleksija na kliničku simptomatologiju najrazličitijih patoloških stanja. Zbog svega toga, važno je razumijevanje liječnika, računalnih znanstvenika i njihovih ciljeva te stručnjaka u području medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Samo takovom sinergijom ovih stručnjaka, računala mogu doseći svoj puni potencijal u medicini, odnosno medicinskolaboratorijskoj dijagnostici, što u konačnici rezultira i boljom skrbi za bolesnika.

povećaj sliku

Zahvaljujući napretku prirodnih znanosti i medicine općenito, te razvoju računalne tehnologije, područje medicinske biokemije i laboratorijske medicine značajno je prošireno. Uz već postojeća područja kliničke kemije, laboratorijske hematologije i koagulacije, farmakološke analitike i toksikologije sve više se razvija laboratorijska imunologija, a u posljednjih desetak godina i najnovije područje medicinske biokemije – molekularna dijagnostika koja zahvaća sve medicinske discipline. Rezultat toga je da danas medicinskobiokemijski laboratoriji pružaju mnoštvo raznovrsnih pretraga, za koje je potrebno sveobuhvatno poznavanje medicine, ali i medicinske biokemije, kako bi se osigurala valjana, klinički relevantna interpretacija rezultata. Sve navedeno je i razlog gotovo trostrukog povećanja sadržaja 2. izdanja ovog udžbenika. Naime, prvo izdanje udžbenika prije desetak godina imalo je 441 stranicu i 30 poglavlja, dok ovo drugo ima 830 stranica i 44 poglavlja. Isto je i s autorima pojedinih poglavlja, ekspertima u svom području rada. U prvom izdanju bilo ih je 30, a u drugom čak 75 autora sa svih medicinskih fakulteta i najvažnijih kliničkih nastavnih baza u Republici Hrvatskoj. Zato se slobodno može reći da je posrijedi gotovo enciklopedijsko izdanje, kakvo do sada nije viđeno na ovim prostorima, a niti u regiji. Studenti različitih sveučilišnih razina biomedicine i zdravstva, u preddiplomskoj i diplomskoj nastavi dobit će dobar uvid u medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu svladavanjem određenih poglavlja u cijelosti, poput: Medicinska  biokemija, Biološka varijacija sastojaka tjelesnih tekućina, Utjecaj različitih čimbenika na rezultate laboratorijske pretrage, te poglavlja koja se odnose na područje medicinskobiokemijske dijagnostike hitnih stanja (Racionalni pristup laboratorijskoj dijagnostici, Medicinska biokemija i laboratorijska medicina hitnih stanja i Pedijatrijska medicina). Za sva ostala poglavlja priređen je sažetak, koji zajedno s tablicama i slikama iz teksta poglavlja čini cjelinu, koja studentu osigurava osnovna znanja o medicinskoj biokemiji i laboratorijskoj medicini, što je osobito korisno studentima sveučilišne preddiplomske razine zdravstvenih struka (primjerice, sestrinstvo, primaljstvo, laboratorijska medicina).

No, svojim sadržajem novi je udžbenik premašio potrebe sveučilišne preddiplomske i diplomske nastave (studenti fakulteta/sveučilišnih odjela zdravstvenih studija, studenti medicine, medicinske biokemije, studenti farmacije, forenzike, itd.), pa se pojedini njegovi dijelovi mogu učinkovito rabiti i za poslijediplomsku nastavu različitih predmeta u biomedicini i zdravstvu sukladno kurikulumu predmeta i mišljenju predmetnog nastavnika koji zadržava slobodu odabira, vrstu i količinu sadržaja pojedinih poglavlja.To je i razlog što su urednici (unatoč prethodno precizno određenim sadržajima, količini teksta i ujednačenoj metodologiji pisanja) odlučili prošireni sadržaj udžbenika u cijelosti ostaviti, a namjenu knjige proširiti i na studente poslijediplomskih studija medicine i medicinske biokemije, na specijalizante interne medicine, pedijatrije, neurologije, forenzike, medicinske biokemije i laboratorijske medicine i fakulteta zdravstvenih studija, te na sve liječnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno, sve medicinare (i one) koji su zainteresirani za medicinsku biokemiju ili im je ona manje-više prijeko potrebna u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Posebno značajnim držimo to što je knjiga prva ove vrste na tržištu koja čitatelja temeljito uvodi u novi koncept personalizirane (precizne) medicine.

U pisanju udžbenika sudjelovao je 75 autora, od medicinskih biokemičara i liječnika, stručnjaka – eksperata u pojedinim područjima medicinske biokemije i medicine, a njihova međusobna suradnja na knjizi značajno je pridonijela kvaliteti udžbenika. Tekst udžbenika podijeljen je u tri dijela: Opći dio, Specijalni dio te Izdvojena poglavlja. Sukladno ubrzanom tehnološkom razvoju i sve većim potrebama kliničke medicine i srodnih struka, neka poglavlja su proširena najsvježijim podatcima (Porfirija npr.), a dodano je i više potpuno novih poglavlja.

Tako su u Općem dijelu obrađena dva nova poglavlja: Kvaliteta zdravstvene skrbi i akreditacija MBL i Biostatistika u kliničkoj praksi. U Specijalnom dijelu nova poglavlja su: Transfuzijska medicina, Transplantacijska medicina, Bolesti respiratornog sustava, Dijagnostika neplodnosti, Infektivne bolesti i Onkološke bolesti. U trećoj cjelini – Izdvojena poglavlja, opisana su nova poglavlja: Laboratorij uz krevet bolesnika (POCT), Tromboelastometrija, Doping, Forenzička DNA analiza, Debljina i metabolički sindrom te Alergije. Sva se poglavlja nalaze unutar područja određene medicinske patologije, a svako poglavlje popraćeno je recentnim literaturnim podatcima (objavljenim do najviše nekoliko godina ranije), koji čitatelju omogućuju dobru orijentaciju u određenom području. Sva ova poglavlja iznjedrila je klinička praksa, temeljena na najnovijim spoznajama medicinske i biokemijske struke, kao i razvoj novih – sofisticiranih metoda operativne i »konzervativne« medicine u posljednjih desetak godina. To se posebno odnosi na poglavlja Tromboelastometrije, Toksikologije, Dopinga, Forenzičke DNA analize, Debljine i metabolički sindrom te Alergije, gdje su istaknute najnovije podjele, klinički značaj i nove mogućnosti biokemijske i medicinskolaboratorijske dijagnostike.

Za spomenuti je da su pojedina poglavlja obrađena opširnije nego što bi to trebalo po učestalosti patologije, međutim, o tim rijetkim patologijama danas se zna neusporedivo više, dijagnostika je vrlo sofisticirana i unaprijeđena pa nam se činilo da i o njima treba iznijeti najvažnije podatke.

Dodatak udžbeniku je važno poglavlje Referentne vrijednosti i referentni intervali, koje sadržava referentne intervale vezane za spol i dob, gdje je to klinički značajno, za gotovo sve pretrage koje se rabe u kliničkoj praksi. Uz pretragu je naveden uzorak u kojem je moguće napraviti analizu, preporučene metode, čimbenike koji utječu na rezultate, te patološke promjene. Referentni intervali pretraga iz opće kliničke kemije preuzeti su iz dokumenta Harmonizacija laboratorijskih nalaza (HKMB, 2004.), dok su referentni intervali specijalističkih pretraga, uz pripadajuće preporučene metode, preuzeti iz citirane literature. U ovom su poglavlju i tri značajnija potpoglavlja: Laboratorijska hematologija, Laboratorijska koagulacija i Klinička biokemija,što je osobito vrijedno za studente laboratorijske medicine i liječnike internističkih struka. Važno je napomenuti da su u istom poglavlju prikazane i Kritične vrijednosti laboratorijskih nalaza, koje zahtijevaju pravodobno i neodgodivo obavještavanje liječnika ili drugog kliničkog osoblja odgovornog za pravodobno medicinsko zbrinjavanje bolesnika, kao preporuka Hrvatske komore medicinskih biokemičara.

Koncepcija knjige je klinički pristup različitim patološkim stanjima temeljen na analitičkim rezultatima raznovrsnih dijagnostičkih metoda sofisticirane medicinskolaboratorijske dijagnostike.

To je postignuto radom grupe renomiranih autora s velikim kliničkim iskustvom, objedinjeno pod uredništvom četvero iskusnih urednika koji su uredili i 1. izdanje ovog udžbenika. Urednici su pažljivim odabirom poglavlja i njihova sadržaja postigli interdisciplinarni pristup bolesniku koji predstavlja bit vertikalne integracije nastave na studiju medicine, medicinske biokemije i drugih srodnih studija u biomedicini i zdravstvu. Time su  osigurali suvremenost i zanimljivost te kliničku promjenjivost i dinamičnost nastavnog štiva. Još jedanput napominjemo da se radi o 2. izdanju udžbenika, prvog djela ove vrste na hrvatskom jeziku, a sveobuhvatni sadržaji će se moći primjenjivati u sklopu drugih kolegija, osobito u integriranim kolegijima novih kurikuluma kakve razvijaju sva moderna sveučilišta na svojim fakultetima. Studenti, medicinari, biokemičari i ostali kojima su namijenjeni tekstovi ovog udžbenika u njemu će naći korisne podatke o mnogobrojnim patološkim stanjima (koji se zrcale u rezultatima mnogobrojnih pretraga MLD) koja ih očekuju u kliničkoj praksi, prezentirane na razumljiv, sustavan i edukativan način, a zahvaljujući ilustracijama visoke kvalitete ostaje vrijedan priručnik svim korisnicima u kliničkoj praksi i nakon završetka studija. Naglasak je na važnosti multidisciplinarnog rada, ali i potrebi primjene novih metoda moderne tehnologije u službi laboratorijske medicine te osiguranja kontrole kvalitete raznovrsnih dijagnostičkih postupaka. Primjena najnovijih standarda rada pri dijagnostici i praćenju različitih bolesti uz primjenu odgovarajućih metoda terapije, dovest će do bržeg otkrivanja i učinkovitijeg liječenja različitih patoloških stanja, a time i poboljšanja sveukupne zdravstvene skrbi bolesnika. Urednici na kraju zahvaljuju svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog izdanja, prije svega svim autorima, bez kojih knjige ne bi ni bilo, recenzentima, na dragocjenim savjetima i primjedbama, te nakladničkom timu na pomoći pri uređivanju ovog udžbenika.

Zagreb, u rujnu 2017.

Urednici