Iako je bjesnoća zarazna bolest prisutna u više od 150 zemalja i područja širom svijeta, ona još uvijek uzima veliki danak te je gotovo u potpunosti smrtonosna bolest. U zemljama Azije i Afrike i danas od ove opake bolesti prema dostupnim podacima umire oko 55.000 ljudi godišnje, a veliki dio te brojke predstavljaju djeca u dobi do 15. godine života. Psi su glavni izvor infekcije i odgovorni su za veliku većinu smrtnih slučajeva godišnje. Eliminacija bjesnoće moguća je kroz program cijepljenja pasa protiv bjesnoće te prevenciju ugriza.  Svake godine, više od 15 milijuna ljudi širom svijeta pristupi cijepljenju protiv bjesnoće, odnosno primi postekspozicijsku antirabičnu profilaksu (PEP), koja je jedini način da se ova bolest spriječi i ne razvije. Tako se sprječavaju stotine tisuća mogućih smrtnih slučajeva u ljudi, godišnje. Zbog toga je posebna važnost dana obradi ugrizne rane nakon kontakta s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom (temeljito čišćenje i pranje ugrizne rane sapunom pod mlazom tekuće vode!) te što raniji odlazak liječniku specijalistu radi započinjanja postekspozicijske antirabične profilakse (PEP-a). 

Budući da je u velikom broju zemalja  kojoj je bjesnoća endemski zastupljena, efikasna kontrola bjesnoće teško provediva dvije su temeljne mjere koje se trebaju provoditi kako bi se u takvim zemljama mogla uvesti kontrola prirodnih žarišta. To su: cijepljenje pasa protiv bjesnoće i oralno cijepljenje lisica protiv bjesnoće.