x
x

Dijagnostika i liječenje pacijenata sa sindromom genitalnog ulkusa

  29.07.2017.

Etiologija genitalnog ulkusa može biti infektivna i neinfektivna. Ipak većina lezija uzrokovana je spolno prenosivim bolestima (SPB).

Dijagnostika i liječenje pacijenata sa sindromom genitalnog ulkusa

Najčešći uzročnici su: Herpes simplex virus (1 i 2) i Treponema pallidum (sifilis), a rijeđi Haemophilus ducreyi (čankroid), Chlamydia trachomatis serovari L1-L3 (limfogranuloma venereum) te Klebsiella granulomatis (donovanoza). Ulkusi genitalne regije mogu biti neinfektivne etiologije poput neoplazmi, trauma, ulkusa u sklopu Behcetova sindroma, Wegenerove granulomatoze, psorijaze te raznih reakcija na lijekove. Prilikom inicijalne evaluacije bolesnika sa sindromom genitalnog ulkusa potrebno je uzeti kvalitetnu anamnezu, klinički status te procijeniti rizična ponašanja i navike, a potom kliničke sumnje potvrditi laboratorijskim testovima. Postavljanje etiološke dijagnoze komplicirano je činjenicom da bolesnik može biti istovremeno inficiran sa dva ili više uzročnika, stoga je potrebno bolesnike testirati na više uzročnika uključujući i tzv. uzročnike neulcerativnih spolno prenosivih bolesti: C.trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, HIV, hepatitis B i C. Sama prisutnost ulkusa je rizični faktor za transmisiju HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti. Potrebno je istaknuti da nakon cjelovite dijagnostičke obrade, najmanje 25% bolesnika koji se prezentiraju sindromom genitalnog ulkusa nemaju etiološki potvrđenu dijagnozu. Biopsija je rijetko potrebna, no ukoliko ulkus perzistira nakon provedene terapije potrebno ju je razmotriti. U većini kliničkih praksi nema pouzdanih „point of care“ testova, stoga je potrebno terapiju započeti empirijski, a potom ju eventualno korigirati ovisno o kliničkom tijeku bolesti, te po uvidu u pristigle nalaze dijagnostičkih pretraga. Rana i adekvatna terapija dovodi često do brze regresije simptoma te smanjuje mogućnost daljnje transmisije bolesti. To je posebno važno kod genitalnih lezija uzrokovanih s T.pallidum koje se spontano povuku i bez antimikrobne terapije. Neliječeni sifilis može rezulirati latentnom infekcijom, okultnom transmisijom seksualnim partnerima te razvojem tercijarnih simptoma u neliječenih bolesnika. Potrebno je pravovremeno testiranje i liječenje svih seksualnih partnera bolesnika s novodijagnosticiranom spolno prenosivom bolešću.

 

Luka Marinković

Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb