Novosti u imunopatogenezi zaraze HIV-om
04.08.2017.
Progresivna deplecija subpopulacije CD4+ limfocita T te hiperaktivacija stanične i humoralne imunosti važna su obilježja imunopatogeneze HIV-bolesti.
Aktivaciji imunološkog sustava pridonose: (1) aktivacija stanične i humoralne imunosti specifične za HIV posebice u akutnoj fazi infekcije (2) sinteza virusnih glikoproteina (npr. gp120, Nef), (3) translokacija komponenti mikroorganizama (npr. lipopolisaharid iz bakterija) iz probavnog sustava u sistemsku cirkulaciju i (4) reaktivacija latentnih virusa u domaćinskom organizmu. Aktivacija stanične imunosti može se analizirati određivanjem ekspresije biljega aktivacije na pojedinim staničnim subpopulacijama (najčešće metodom protočne citometrije) te analizom citokinske imunosti. Suvremeni pristup analizi citokinske ekspresije uključuje analizu funkcionalnih panela citokina kao i praćenju njihove ekspresije na razini gena i proteina. Cilj ovog istraživanja bio je usporediti ekspresiju Th1, Th2, Th9, Th17 i Th22 citokina na razini gena i proteina u akutnoj i kroničnoj fazi HIV-1 infekcije te analizirati učinak dugotrajne (>12 mjeseci) supresije virusne replikacije na citokinsku imunost. Ekspresija citokinskih gena analizirana je PCR array tehnologijom dok je za kvantifikaciju citokina u plazmi bolesnika korištena bead-based citometrija. U bolesnika s kroničnom HIV infekcijom dokazana je povećana ekspresija 13 gena te smanjena ekspresija gena il12α. Koncentracije IL-10, IL-4, i TNF-α bile su povećane u akutnoj fazi infekcije u odnosu na zdrave kontrole. Tijekom kronične faze HIV-1 infekcije detektirana je povećana koncentracija IL-10, TNF-α, IL-2, IL-6, IL-13 i IL-22. Rezultati ovog istraživanja pokazali su promjene u citokinskim profilima u akutnoj i kroničnoj fazi HIV-infekcije.
Snježana Židovec Lepej, Lana Gorenec
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb