Najčešće korišteni parametri arterijske funkcije su brzina vala aortnog pulsa (aortic pulse wave velocity, PWV), indeks povećanja (Aix) i centralni sistolički krvni tlak (SBP). Ti parametri su u prošlosti mjereni invazivno kardijalnom kateterizacijom, a zatim su se pojavile neinvazivne metode poput aplanacijske tonometrije i piezoelektrične metode. Te metode su komplicirane, zahtijevale su obučene profesionalce i puno vremena pa nisu zaživjele u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

Pojava prve oscilometrijske metode (arteriografa) 2004. godina značila je veliki pomak – vrijeme pretrage je skraćeno i postupak je značajno skraćen što je omogućilo širenje ove metode u velike istraživačke centre u Europi i ostatku svijeta.

Metoda se temelji na fiziologiji širenja i refleksije pulsnih valova, s time da su odvojeni prvi (direktni) i drugi (reflektirani) sistolički val. Tijekom invazivne validacije ove metode, korištena su dva katetera: jedan je instaliran u aortni luk, a drugi na mjestu aortalne bifurkacije tako da je pravo vrijeme promijene širenja pulsnog vala moguće mjeriti na istom otkucaju srca. Princip rada metode i točnost je dokazana usporedbom rezultata s rezultatima invazivne metode mjerenja arterijske krutosti.

Nova istraživanja usmjerena su na dodavanje mogućnosti mjerenja udarnog volumena, minutnog volumena i sistemske vaskularne rezistencije, a prvi rezultati su obećavajući.

Miklós Illyés, Nándor Öveges, Zsolt Molnár, Iván Horváth, Attila Cziráki

Heart Institute, Faculty of Medicine, University of Pécs and Department of

Anaesthesiology and Intensive Therapy, University of Szeged, Faculty of Medicine