Tijek ŠB obilježen je razvojem akutnih i kroničnih komplikacija. Dok se akutne komplikacije (ketoacidoza, hiperosmolarno stanje i hiperosmolarna neketozna koma, hipoglikemije i hipoglikemijska koma) pojavljuju tek sporadično, kronične komplikacije predstavljaju glavni uzrok preuranjene smrtnosti osoba sa ŠB. Kronične komplikacije ŠB dijele se u dvije velike podskupine: mikroangioapatske (mikrovaskularne) i makroangiopatske (makrovaskularne) promjene, a najnovije spoznaje govore da su odgovorne za čak 11% smrtnosti u sveukupnoj smrtnosti europske regije, a 15% u svim dobnim skupinama ženske populacije. Makroangiopatija zahvaća koronarne, cerebrovaskularne te krvne žile okrajina; dok mikroangiopatija zahvaća male krvne žile svih organa, ali najprije i najčešće krvne žile mrežnice, perifenih živaca te glomerula bubrega te je vodeći uzrok morbiditeta među osobama sa ŠB. Zbog rastućeg broja oboljelih, kao i socijalnih te zdravstveno-ekonomskih opterećenja, temeljni značaj liječenja šećerne bolesti počiva na prevenciji i liječenju makrovaskularnih i mikrovaskularnih komplikacija.

Značaj arterijske krutosti prepoznat je kao prediktor nepovoljnih kardiovaskularnih ishoda u različitim bolestima i stanjima, npr. u bolesnika s arterijskom hipertenzijom i terminalnim stadijem bubrežne bolesti prepoznat je unatrag nekoliko desetljeća. Posljednja istraživanja pokazuju kako bolesnici sa ŠB tipa 2 imaju veću arterijsku krutost u usporedbi sa zdravom populacijom te da je ona povezana s prisutnošću mikro- i makrovaskularnih komplikacija bolesti. Kako povišena arterijska krutost predstavlja ranu, funkcionalnu promjenu na krvnim žilama, njena rana detekcija bi mogla doprinijeti pravovremenom pristupanju sekundarnoj prevenciji razvoja kroničnih komplikacija ŠB.

Kristina Blaslov

KB "Merkur", Zajčeva 19, 10000 Zagreb