Iako su mirovanje i odmaranje univerzalno preporučani dio terapije potresa mozga, pokazalo se da je dulja neaktivnost povezana s lošim posljedicama za zdravlje. U preliminarnim studijama pokazano je da lagana aerobna aktivnost, pri kojoj nema mogućnosti ponovne ozlijede, može biti vrlo korisna.

U prospektivnu kohortnu studiju bilo je uključeno 2413 djece u dobi od 5 do 18 godina kako bi se ustvrdila povezanost između rane fizičke aktivnosti i postokomocijskog sindroma. Djeca su primljena u kanadske hitne službe nakon potresa mozga te pregledana nakon 7 i 28 dana, a rana fizička aktivnost definirana je kao ona u koju je pacijent bio uključen unutar 7 dana nakon potresa mozga.

 69,5% pacijenata bavilo se ranom fizičkom aktivnošću, a 30,4% imalo je stalne simptome nakon potresa mozga. Simptomi su se znatno rjeđe javljali kod pacijenata uključenih u fizičke aktivnosti nego kod onih koji su samo mirovali. Od 1387 pacijenata kod kojih je postkomocijski sindrom bio prisutan 7. dana, simptomi su se značajno smanjili do 28 dana ako su se bavili bilo kakvim laganim aerobnim aktivnostima, za razliku od onih pacijenata bez aktivnosti.

Ovakve i nedavno objavljene, slične studije pokazuju mogućnost da je preporuka o strogom mirovanju nakon potresa mozga netočna. Daljnjim studijama treba omogućiti individualizirani pristup svakom djetetu kako bi se definiralo koje dijete treba mirovati, a koje može biti aktivno.