Istraživanje je imalo za svrhu ispitati jesu li implantati buprenorfina manje, jednako ili više učinkoviti u odnosu na dnevnu sublingvalnu primjenu tableta buprenorfina kao terapije održavanja za pacijente ovisne o opioidima koji su u fazi relativno stabilne apstinencije. Gotovo 180 pacijenata koji su bili klinički stabilni uz sublingvalni buprenorfin nasumično su raspodijeljeni u 2 skupine – prva skupina dobila je 4 implantata buprenorfina uz sublingvalni placebo, a druga skupina dobila je 4 placebo implantata i sublingvalni buprenorfin. Pokazalo se da je udio pacijenata koji barem 4-6 mjeseci nije konzumirao nedopuštene opioide (što se utvrđivalo samoprijavom pacijenata i testovima urina), uz implantate buprenorfina bio 96%, a uz sublingvalni buprenorfin 88%.

Prema tome, implantati buprenorfina nisu se pokazali ništa manje učinkovitima od sublingvalne terapije, a osiguravaju bolju adherenciju pacijenata terapiji i smanjuju mogućnost diverzije. Ipak, zaključke studije nije moguće generalizirati jer je većina ispitanika bila bijele rase, zaposlena i ovisna o receptnim opioidima, ali rezultate svakako treba uzeti u obzir i provesti daljnja istraživanja te se može očekivati da će implantati buprenorfina u budućnosti zamijeniti sublingvalnu terapiju u liječenju opioidne ovisnosti.